Kada dete želi da češlja kosu, odrasli će umesto da je zadovoljan ovim izuzetnim pokušajem, da se oseti uvređenim do srži svoga bića. On zna da dete ne može da se češlja dobro ni brzo, i da neće ostvariti cilj, dok on odrasli, to može da uradi mnogo bolje i brže. Tada dete, koje se bavilo prijatnom i konstruktivnom aktivnošću ugleda odraslog, ogromno i moćno biće, kako prilazi, uzima četku i govori da će on četkati. Odrasli će isto reagovati ako vidi malo dete koje sa velikim naporom pokušava da se obuče ili obuje cipele. Svaki detetov pokušaj se prekida. Očajni vapaji „nemogućeg“ deteta koje ne želi da ga kupaju, oblače ili češljaju, otkriva dramatičnu borbu koja dete okupira u naporu da se razvija. Ko bi ikada pomislio da je NEPOTREBNA pomoć pružena detetu prva od raznih REPRESIJA koje će iskusiti i koja može imati najveće posledice po njegov kasniji život?
Izvor: Detinjarije.com