Živeti sa besnom osobom isto je kao živeti sa tempiranom bombom: nikada ne znate kada će eksplodirati, zato živite u neprekidnom strahu i pod tenzijom.
Foto: Pixabay
Dok ste bili dete, jedan ili oba roditelja su vam bili besni, zato su u vašem mozgu ljubav i bes usko povezani. Ako ste odrasli sa besnom osobom i navikli ste se na mnoge od simptoma koje sam gore navela, moguće je da imate izuzetno visok prag tolerancije za besno ponašanje, budući da vam je to bilo „normalno” kod kuće. Vaš emocionalni program vam možda govori: „Ljudi koji me vole ljute se na mene.” Tako upoznajete partnera koji mnogo viče, ili gubi kontrolu nad sobom, i iako vam se možda ne dopada njegovo ponašanje, ne smatrate da ima veliki problem. Nažalost, osobe koje su fizički ili verbalno zlostavljane u detinjstvu često kao odrasli trpe da ih supružnik tuče. Isto tako, mogu i sami da postanu oni koji tuku supružnika, o čemu ćemo govoriti kasnije.
Imate veoma nizak nivo samopoštovanja i laka ste „žrtva” nasilnom partneru. Ako je vaše samopoštovanje nedovoljno i živite sa osećanjem velike nemoći, bićete savršen partner za osobu koja ima problem s kontrolom besa jer se verovatno lako uzrujavate i plašite.
Imate problem da izrazite svoj bes. Verujem da često nesvesno privlačimo osobu suprotnog karaktera za partnera da bismo ispravili nedostatak ravnoteže u svojoj ličnosti. Muškarac koji je emocionalno zatvoren može da bude privlačan ženi koja redovno plače; žena koja ne može da ispolji svoj bes ili bilo kakvu negativnost može da privuče muškarca koji je izuzetno besan. Pored toga, kako sam u svojoj prvoj knjizi How to Make Love All the Time (Kako bez prestanka voditi ljubav) objasnila, emocije koje vi potiskujete vaš partner može da ispolji. Kada gušite ili poričete svoj bes, vaš partner ih oseti i oni jačaju njegov nagomilan bes.
Pismo od Klaudije
Ne znam kako bolje da rezimiram ovaj fatalni nedostatak nego da sa vama podelim ovo pismo koje sam dobila od jedne moje slušateljke:
Draga doktorko Barbara,
Dozvolite mi da Vam ispričam svoju priču. Imam dvadeset osam godina i dvoje male dece, od četiri i godinu i po. Trenutno živim od socijalne pomoći zahvaljujući okolnostima koje ću objasniti i radim kao spremačica kod svojih dvoje prijatelja kako bih izdržavala sebe i decu. Da mi je neko rekao da ću ovako živeti, rekla bih mu da je lud.
Bila sam veoma usamljena kao dete. Majka mi je umrla kada sam imala četiri godine, a otac se posle godinu dana ponovo oženio. Maćeha me od početka nije volela i stalno me je vređala, osim kada su me oboje ignorisali. Osećala sam se izgubljeno i bez nade.
U srednjoj školi sam malo izlazila s momcima, ali nisam imala samopouzdanja. Kada sam imala dvadeset godina, uporedo sam radila i išla u školu vanredno, i tada sam upoznala Henka. Bio je koju godinu stariji od mene i prvi momak koji mi je ikada posvetio pažnju. Henk i ja smo počeli da izlazimo i činilo mi se da mu je stvarno bilo stalo. Počela sam da zamišljam kako ću ceo život provesti s njim, te smo se sve više i više viđali.
Nikada neću zaboraviti prvo veče kada sam upoznala i Henkovo drugo lice. Vozeći se kući iz bioskopa Henk je promašio skretanje, a ja sam ga zafrkavala kako je zaboravan. Henk je nagazio na kočnice, izašao iz auta i izvikao se na mene na putu. „Da me nikad više nisi tako ispravljala, jesi čula?”, urlao je. Bila sam u takvom šoku da nisam znala ni šta da radim ni šta da kažem. Vratili smo se u kola, a ja sam celim putem plakala do kuće.
Sledećeg dana Henk me je pozvao i izvinio se. Bio je umoran i nervozan i „pogubio se”. Bio je toliko prijatan, a ja toliko glupa, da sam celu stvar zaboravila. Sve je bilo u redu sledećih nekoliko nedelja, kada je ponovo dobio napad besa. Toliko sam bila zaljubljena da sam objasnila sebi kako on ima „plahovitu narav”. Na neki način sam se navikla na besne ispade – scene u restoranima, svađe uz vrisku usred noći u krevetu; i Henkove omiljene svađe u kolima. Mrzela sam tu njegovu preku stranu, zato sam se trudila da ne uradim ništa što bi ga uznemirilo.
Kada me je Henk zaprosio, nije mi ni palo na pamet da razmišljam o njegovoj razjarenosti. Bila sam toliko srećna što neko hoće da mi bude muž! Venčali smo se posle nekoliko meseci, posle užasne svađe veče pred venčanje, kada me je Henk gurnuo na zid u našem stanu i urlao mi deset minuta u lice o tome kako ja ne cenim koliko se on žrtvovao za mene. A meni i dalje nije bilo jasno!
Posle godinu dana nam se rodila ćerkica i tada sam počela da se budim. Jedno je bilo da se Henk izdire na mene, ali kada sam videla da to radi mom detetu, uplašila sam se. Neću vas zamarati groznim detaljima, ali stvari su se pogoršale. Jedva sam čekala da ujutru ode na posao da bih makar mogla da imam osam sati mira. Kada bih čula kako parkira kola pred kućom, stomak bi mi se zavezao u čvor. Ali kako ste vi toliko puta rekli na radiju, deo mene je u potpunosti poricao sve i krivila sam sebe za problem umesto da se suočim sa istinom o Henku. Ono što je još više otežavalo okolnosti jeste što je Henk bio divan kad nije bio besan.
Pre osam meseci ćerka mi je rekla da je počela da se moli da tata umre kako bismo mi bile srećne. To veče sam saopštila Henku da hoću da ode i tad se potpuno pogubio. Zgrabila sam decu i otrčala kod komšija, gde sam ostala dok nisam našla advokata. Henk je odbio da napusti kuću, odbio je da mi da imalo novca, tvrdio je da sam nepodobna majka i mi se i dalje borimo na sudu zbog toga.
Primam socijalnu pomoć i čistim po kućama jer sam od samog početka ignorisala sve znake upozorenja. Zato se moja deca plaše da zaspe uveče. Zato se ja sa dvadeset osam godina osećam kao da imam pedeset osam. Jer nisam obratila pažnju, a sada plaćam danak.
Ne želim da pomislite da sam izgubljen slučaj. Osećam se dobro što sam prekinula lanac besa i zlostavljanja koji je počeo sa mojom maćehom. Osećam se dobro što imam priliku da počnem ispočetka. I osećam se dobro što znam da nikad više nikom neću dozvoliti da se prema meni ili mojoj deci tako ponaša.
Klaudija
Barbara de Angelis: JESI LI TI PRAVA OSOBA ZA MENE
Izdavač: Psihopolis
Kako biramo ljubavne partnere? Kojih šest najvećih grešaka možemo napraviti na početku veze? Kako izbeći pogrešnu osobu? Znatna razlika u godinama: šta ako ste mlađi, a šta ako ste stariji? Kako da izaberemo osobu sa kojom ćemo rasti?
Saznanja o ljubavnim zabludama, emocionalnom programiranju i pogrešnim razlozima da se izabere partner nisu prijatna osećanja, a knjiga je napisana sa ciljem da vas osnaži time što će vam pružiti slobodu da postupate drugačije, da se razvijate i da uz pomoć skale kompatibilnosti i drugih alata stvorite partnerstvo kakvo ste oduvek želeli.
- Kako izabrati osobu sa kojom ćemo rasti?
- Kako prepoznati pravog?
- Kako da utvrdite da niste dovoljno voljeni?
- Kako se veza razvija: nova veza – veza u razvoju – ozbiljna veza
- Zašto pornografija razara intimnost?
Ovo je jedna od tri ključne knjige koje sam pročitala o partnerskim odnosima i često je preporučujem svojim pacijentima. Knjiga pruža neophodne informacije kao i praktične tehnike kojima povećavamo emocionalnu i seksualnu pismenost, ali i šanse da odaberemo adekvatnog partnera.
Dr Aleksandra Bubera, psihoterapeut i psihijatar
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Nema komentara.