Zbog čega nas najviše nervira kad nam pamet sole naši najbliži?
Foto: Pixabay
Ljudska bića žude za slobodom iz opravdanih evolucionih razloga. Opiremo se kontroli drugih ljudi. To činimo bez obzira na naš uzrast i na to ko želi da nas kontroliše. Ljudi u braku opiru se kontroli svojih partnera; stari se opiru kontroli svoje odrasle dece; deca svih uzrasta opiru se kontroli od strane svojih roditelja. Naravno, učenici se opiru kontroli svojih profesora, što je jedan od razloga zbog kojih škololovanje generalno donosi tako slabe rezultate.
Kada nam naši bližnji daju savete koje nismo tražili, osećamo se posebno ugroženim, jer imamo potrebu da udovoljavamo onima koje volimo. Teško je ignorisati njihove savete, jer brinemo da ćemo odbijanjem dovesti u pitanje svoju ljubav i poštovanje prema njima. Istovremeno, ne želimo da se povinujemo njihovim savetima jer želimo da sačuvamo svoju autonomiju. Zapravo, savete bližnjih najmanje želimo da poslušamo jer, svaki put kad to učinimo, narušavamo ravnotežu moći u našim međusobnim odnosima u korist potčinjavanja, šaljući poruku “Da, dragi moj, mnogo si pametniji i više znaš nego ja, tako da ću uvek raditi onako kako ti kažeš”. Svaki čin poslušanja kao da steže zamišljenu omču oko našeg vrata. Zbog toha što istovremeno želimo da poslušamo savet bližnjeg i pokažemo mu svoju ljubav, i ignorišemo ga da bismo zadržali svoju slobodu, postajemo frustrirani, a zatim i besni. Zbog toga nas više iznervira kada nam partner kaže kako treba da vozimo, nego kada to učini potpuno stranac.
Lakše je razumeti ovu pojavu na primeru supružnika, nego na primeru roditelja i deteta. Bračni partneri su jednaki, roditelj i dete očigledno nisu. Roditelj je veći, jači, više zna o svetu i kontroliše resurse. Ali, na neki drugi način, roditelj i dete jesu jednaki. Kao ličnosti, jednako su vredni. Jednako snažno osećaju svoje želje, potrebe i ciljeve. Deca su mnogo pametnija nego što većina odraslih obično smatra. Svesna su svoje zavisnosti od odraslih, ali istovremeno osećaju snažan poriv za nezavisnošću. Iz ugla evolucije, to nije slučajno – taj poriv podstiče decu da preuzimaju rizike koji su nužni za proces odrastanja, pronalaženja sopstvenog puta i preuzima ja kontrole nad sopstvenim životom.
Dakle, moj savet za vas, koji niste tražili, jeste da budete onoliko obazrivi kada dajete netražene savete svojoj deci, koliko i kad to činite svom bračnom partneru. Što češće im solite pamet onda kada to ne traže, to je manja šansa da će vas upitati za savet onda kad im on zaista bude potreban, i poslušati ga ukoliko je razuman.
Prevela: Jovana Papan
Izvor: Psychology Today / Detinjarije.com
Nema komentara.