„Deca su zaista neverovatni detektori istine. Gledajući u odnos između oca i majke usvajaju model i to je prvi model koji vide.
Veoma je važno da prepoznaju da je taj odnos u celini autentičan, da je zdrav pa makar tu bilo i sukoba, kao što inače u životu bude i sa najbližima, da nekako znaju da je u svemu što se zbiva ljubav ta koja je najznačajnija. Pri tom treba da osete da nisu tom ljubavlju pritisnuti na neki pogrešan i neautentičan način, što vrlo često nažalost bude, već da im se od malih nogu pristupi kao neponovljivim ličnostima i da im se da pravo da budu takvi. Naravno, da se bude strog kada treba i da se bude i blag kada treba… Pre svega ih treba pobuđivati na kreativnost u svakom smislu. U stvaralačkom, umetničkom, odnosu prema drugom, zadavati im zadatke da smisle kako će nekoga nečim da obraduju, pobuđivati krativnost da osete radost davanja, radost odnosa prema drugom. To je izuzetno važno jer mi se čini da većina muka ovog sveta leži u toj vaspitanosti čoveka da sebe vidi kao centar sveta, kao jedino biće na ovom svetu kome sve treba da bude samo predmet upotrebe. I duh vremena je nažalost takav, ljudi postaju sami sebi idoli. Stvara se gomila usamljenika koji nisu naučili da se raduju drugom. Najčešće roditelji upućuju decu da gledaju sebe, da se ne mešaju u odnose sa drugima, da uvek sami sebi budu najvažniji, da se guraju kroz svet do nekih prvih mesta, i sve to iz neke potrebe da se bude iznad drugog, drugi postaje nebitan, postaje sredstvo da bih ja stigao do sopstvenog cilja.“
Nebojša Dugalić
Izvor: Znakovi pored puta
Pročitajte i: “Decu volite naročito” – Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Nacizam!?