Šesnaestogodišnja Natalija Tomić jedna je od dobitnicaprve nagrade konkursa „KROZ VUKOVO SLOVO – ĆIRILICA, OBIČAJI I MI“ u organizaciji Kulturnog društva “Zlatna reč” iz Beča.

U Austriji, u Beču, nalazi se uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu i Kulturno društvo „Zlatna reč“. Gospođa Slavica Klein iz Austrije, već godinama je organizuje manifestacije koje okupljaju Srbe. Kroz njen rad čuvaju se od zaborava naši običaji, vera i ćirilica. Podseća nas na sve velike Srbe i njihova dela. Okuplja Srbe širom sveta. Pod pokroviteljstvom Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije, svake godine raspisuje konkurs za stvaraoce na Srpskom jeziku. Ovogodišnja tema „KROZ VUKOVO SLOVO – ĆIRILICA, OBIČAJI I MI“ okupila je preko 390 divnih radova od kojih će pedeset biti objavljeno u Zborniku. Predsednik komisije, dr. Vjera Rašković Zec imala je težak posao.
„Najbolje autore su odredile nijanse u kvalitetu. Odabrala sam najmlađe kao podstrek, jer oni nastavljaju tamo gde su stariji stali. Nagrađeni su zaista dosegli najviši nivo stvaralačke pismenosti“ …
Ovogodišnja nagrada i prvo mesto, donela mi je neizmernu radost i ponos. Kada svoj narod i svoja država odaju priznanje za reči ispisane o srpskim velikanima, kada pronađem reči koje će ih dovoljno dobro opisati i kada dodirnem slavu koju zaslužuju, dokaz je da u sebi gajim ljubav prema srpskoj istoriji. Učeščem na ovakvim konkursima dajem obećanje da njih i njihova dela nikada neću zaboraviti.
Natalija Tomić
ОБИЧАЈИ И МИ
Сокацима поплочаним мучним, тешким годинама,
од Тршића све до Беча где старачке очи склопи,
да на путу традицију у ризницу прича стопи,
судбина је Вука кроз живот српског народа водила
и када оде, да остане, у историји која се родила.
У бурно време није се борио кубуром и мачем,
сакупљао је бисере, слова и низао речи као ђердане,
иако самоук позлатио је свога живота дане,
опаснију и тежу борбу је водио хартијом и пером,
јединствени смо, обележени његовим делом.
Данас, само најбољи примају Вукову диплому,
да памтимо ко је подигао књижевност на престо,
ко је имао циљ, мисију, у култури посебно место,
ко неда да заборавимо веру, обичаје старе,
ни снагу икона, ни речи молитве уз српске олтаре.
Ми песници, реформисаном азбуком пишемо,
најлепшим стиховима повезујемо Србију и Беч,
уз шест нових слова што красе наше писмо и реч,
описујемо љубав, тугу и радост у славу Вука,
јер је ћирилици, од целог света, само у Србији лука.
Како си рекао баш тако пишемо,
то никада неће променити нико,
путуј тихо, постојиш док ми дишемо,
дугујемо ти бар толико.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURICA
Intervju, Jasminka Petrović: Bajke ne mogu promeniti svet, ali oni koji ih čitaju mogu
U izdanju Kreativnog centra, u ediciji Različak, objavljena je zbirka priča 100 LICA STOLICA. Pred čitaocima je neobična knjiga čija je glavna junakinja niko drugi do – stolica. Priče o...
Radmila Simeunović: Volim pesme u kojima ljubav i radost pobeđuju sve
Ko sam ja? Zovem se Radmila Simeunović, imam 40 godina, supruga sam i majka dva dečaka Lazara (12) i Petra (11). Po zanimanju sam medicinska sestra- vaspitač, zaposlena u Predškolskoj...
Ljubivoje Ršumović: Decu ne treba prekidati u igri, tu su najslobodniji
Vlasnik bajkovitih brkova koji je stihovima i televizijskim pojavljivanjima obeležio detinjstvo mnogih generacija - pesnik, voditelj i prozaista Ljubivoje Ršumović uticao je na 'male ljude' verovatno više nego bilo koji...
Дани дечје књиге у Креативном центру од 2. до 12. Априла!
Светски дан дечје књиге обележава се широм света сваког 2. априла. На тај дан 1805. године рођен је Ханс Кристијан Андерсен, чувени дански писац за децу и творац Мале сирене,...
Nema komentara.