Šesnaestogodišnja Natalija Tomić jedna je od dobitnicaprve nagrade konkursa „KROZ VUKOVO SLOVO – ĆIRILICA, OBIČAJI I MI“ u organizaciji Kulturnog društva “Zlatna reč” iz Beča.

U Austriji, u Beču, nalazi se uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu i Kulturno društvo „Zlatna reč“. Gospođa Slavica Klein iz Austrije, već godinama je organizuje manifestacije koje okupljaju Srbe. Kroz njen rad čuvaju se od zaborava naši običaji, vera i ćirilica. Podseća nas na sve velike Srbe i njihova dela. Okuplja Srbe širom sveta. Pod pokroviteljstvom Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije, svake godine raspisuje konkurs za stvaraoce na Srpskom jeziku. Ovogodišnja tema „KROZ VUKOVO SLOVO – ĆIRILICA, OBIČAJI I MI“ okupila je preko 390 divnih radova od kojih će pedeset biti objavljeno u Zborniku. Predsednik komisije, dr. Vjera Rašković Zec imala je težak posao.
„Najbolje autore su odredile nijanse u kvalitetu. Odabrala sam najmlađe kao podstrek, jer oni nastavljaju tamo gde su stariji stali. Nagrađeni su zaista dosegli najviši nivo stvaralačke pismenosti“ …
Ovogodišnja nagrada i prvo mesto, donela mi je neizmernu radost i ponos. Kada svoj narod i svoja država odaju priznanje za reči ispisane o srpskim velikanima, kada pronađem reči koje će ih dovoljno dobro opisati i kada dodirnem slavu koju zaslužuju, dokaz je da u sebi gajim ljubav prema srpskoj istoriji. Učeščem na ovakvim konkursima dajem obećanje da njih i njihova dela nikada neću zaboraviti.
Natalija Tomić
ОБИЧАЈИ И МИ
Сокацима поплочаним мучним, тешким годинама,
од Тршића све до Беча где старачке очи склопи,
да на путу традицију у ризницу прича стопи,
судбина је Вука кроз живот српског народа водила
и када оде, да остане, у историји која се родила.
У бурно време није се борио кубуром и мачем,
сакупљао је бисере, слова и низао речи као ђердане,
иако самоук позлатио је свога живота дане,
опаснију и тежу борбу је водио хартијом и пером,
јединствени смо, обележени његовим делом.
Данас, само најбољи примају Вукову диплому,
да памтимо ко је подигао књижевност на престо,
ко је имао циљ, мисију, у култури посебно место,
ко неда да заборавимо веру, обичаје старе,
ни снагу икона, ни речи молитве уз српске олтаре.
Ми песници, реформисаном азбуком пишемо,
најлепшим стиховима повезујемо Србију и Беч,
уз шест нових слова што красе наше писмо и реч,
описујемо љубав, тугу и радост у славу Вука,
јер је ћирилици, од целог света, само у Србији лука.
Како си рекао баш тако пишемо,
то никада неће променити нико,
путуј тихо, постојиш док ми дишемо,
дугујемо ти бар толико.
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURICA
Srđan Zirojević: Spisak knjiga za čitanje posle kojih “šetnja šumom više neće biti ista”
"Ako želimo drugom da prestavimo svoje ideje dovoljno precizno i jasno, potrebne su nam reči. Ako je fond reči koji smo tokom života uvrstili u ova naša moždana kola i...
Ena Rajić: Pseudočovjek – pesma izgubljenosti modernog čoveka u 21. veku
Uklopi se, stisni, čučni i zažmiri! U kolonu da si stao, tiho i umiri se, dijete, još si tabula raza. Šta ćeš biti kad porasteš? Mama, bit ću parafraza automata...
Na današnji dan Hans Kristijan Andersen objavio prvu knjigu bajki
DANSKI pisac Hans Kristijan Andersen (1805‒1875) jedan je od najpoznatijih pisaca bajki svih vremena. Njegove priče prevedene su na više od 125 jezika, a među najpoznatijima su "Carevo novo odelo",...
Dirljiva priča o devojčici i mami koje su se našle u ratu – u izdanju “Pčelice”
Sve je počelo kao san. Ružan san nakon koga je ostao strah. Strah koji nije planirao lako da nestane. Ovo je dirljiva priča o jednoj devojčici i njenoj mami koje...
Nema komentara.