Tokom rane socijalizacije stvaraju se najintenzivnije uspomene. Mladom biću sve je novo i nepoznato. Događaji, neopterećeni bremenom iskustva, doživljavaju se na čistiji i lepši način.
U tom periodu sve ima svoju posebnu čar, i zapravo, to je bogatstvo koje kasnije nosimo kroz život i osnova za formiranje naših daljih socijalnih interakcija, načina promišljanja i načina postupanja.
Praznici, svojim svečarskim karakterom, uvek imaju posebno mesto u toj vremešnoj škrinji uspomena.

Uzbuđenje, na koje vremenom ostaje samo sećanje, a čiji intenzitet ne uspevamo povratiti, svedoči o iskrenosti, sreći i važnosti tih trenutaka koji podstiču na proživljavanje i ispoljavanje najčistijih emocija kod mlade osobe koja stiče svoja prva socijalna iskustva, prvenstveno u primarnoj porodici.
Ljudi najčešće opisuju zamamne mirise, na primer, peciva i kolača koji ispunjavaju dom uoči nekog praznika i, prema brojnim svedočenjima, te uspomene svrstavaju se među najdraže i najlepše.
Miris je samo predvorje punoće osećanja koja vezujemo za dane kada je, po pravilu, sve imalo lepši oblik, ukus, miris.
Zapravo, iza tog omamljujućeg mirisa skriva se radost prisutnosti, zajedničkih obavljanja malih i velikih zaduženja, svečanosti i posebnosti zajedničkih trenutaka.
Kasnije, kada oformimo vlastitu porodicu, nastojimo da tu posebnu atmosferu, koju nosimo iz detinjstva, prenesemo i stvorimo i u svom domu.
Iako trka za materijalnim nije strana nikome, što zbog sopstvenog izbora, što zbog okolnosti koje nam to neizostavno nameću, prava vrednost nalazi se u onome što nije vidljivo, a što nosimo u sebi kroz razne životne izazove i srećne trenutke u svim životnim etapama.
Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja: Granice kojima se treba baviti
Ti posebni i praznični trenuci iz detinjstva, kasnije su često utočište, izvor snage, razlog za neposustajanje, skriveno mesto koje je samo naše.
Upravo je to najveća zaostavština koju možemo ostaviti svojoj deci.
U današnjici, kada životni tempo nameće da sve što može ide na „klik“, pa i priprema obroka, ako ne čitava praznična trpeza, a ono bar jedan kolač neka mirisima prošara prostorije i neka se uvuče u nozdrve da trajno ostavi otvorena vrata našoj djeci za kasniji povratak u period bezbrižnosti i dečije iskrene radosti.

