Postoji popularan sladunjavi mit koji će garantovano izazvati osećanje krivice kod gotovo svakog roditelja, a to je ono što se prikazuje u raznim reklamama, na primer za hranu. Roditelji iz takvih reklama provode sate smejuljeći se i srećno se igrajući s decom. Peku kolače, mažu brašnom vrhove dečjih nosića i skakuću po kuhinji dok čekaju da se kolači ispeku, a onda ukusne kolače prekrivaju prelepom glazurom u roze i beloj boji.
To je u redu – samo što to niste vi. Zapravo, niko ne radi tako nešto. Reč je o mitu. Nešto slično tome dešava se samo povremeno, možda jednom ili dvaput godišnje u najboljem slučaju – i to se događa onim roditeljima koji imaju slobodnog vremena. Ako ste samohrani roditelj s punim radnim vremenom, rekla bih da vam dobro ide ako uspete da tako nešto uradite makar jednom tokom čitavog detinjstva svoje dece. Možda ćete povremeno moći da dostignete tu nirvanu i ona će trajati jedno pet minuta, sve dok se deca ne posvađaju oko toga ko će da oliže varjaču. Ali ona neće trajati tokom sveg vremena koje je potrebno da se spremi, ispeče i premaže kolač.
Ako će se tako nešto uopšte desiti, postoje neki uslovi koje morate da ispunite. Ako to ne možete, ne očekujte previše. Očekujte stres i svađe i samo se nadajte da ih možete svesti na najmanju meru. Evo uslova koje treba ispuniti kako biste uopšte imali šansu da doživite jedno poslepodne u roditeljskoj zemlji snova:
- Morate imati mnogo više vremena nego što možete i da zamislite da vam treba.
- Ne smete da se brinete oko toga da li će kolači moći da se jedu ili kako će izgledati.
- Ne bi, zapravo, uopšte trebalo da vam bude stalo do toga da napravite kolače.
- Morate u potpunosti da se pomirite s tim da ćete sve to kasnije počistiti i oprati, najverovatnije sami.
- Pri obavljanju većine aktivnosti, uključujući kuvanje, u datom trenutku možete da imate samo jedno dete uz sebe.
Ovaj niz uslova nije moguće ispuniti često i zbog toga se većina ovakvih aktivnosti završava razočarenjem. Moja dobra prijateljica nedavno mi je ispričala kako je bila frustrirana zbog popodneva koje je provela sa svojim blizancima pokušavajući da opere polovne lego-kocke. Objasnila mi je da je njen problem bio u tome što je želela da se aktivnost završi tako što će lego-kocke biti čiste, ali njeni dvogodišnjaci nisu tako mislili. Zaključila je da je trebalo njima da dâ nekoliko kocaka da ih „peru“, a da ona onda na miru sama opere sve ostale.
I tu je pogodila suštinu: njena očekivanja i očekivanja njene dece bila su potpuno različita. Ono što je ona želela od te aktivnosti bilo je sasvim drugačije od onoga što su deca želela. I tu je ključ svega. Kao prvoklasan roditelj, učinila je pravu stvar i prepustila se njihovoj želji – i kasnije sama propisno oprala lego-kocke.
Vreme koje provodite s decom i pažnja koju im poklanjate nisu jedno isto, ali su međusobno povezani. Ponekad je teško podeliti vreme na ono koje treba posvetiti deci i ono koje vam je potrebno za sve drugo. Niko od nas ne radi to uvek valjano.
Neka vam cilj bude da deci posvećujete pravo vreme, a ne „kvalitetno“ vreme, i da im pružate punu pažnju kad to možete, čak i ako to znači da će biti perioda bez pažnje (sem ako je reč o nečem hitnom) dok ne završite sve ostalo. I mislite na to šta deca žele od zajedničkih aktivnosti za koje imate vremena; nemojte pokušavati da dostignete nešto što se neće dogoditi i što deci ionako nije bitno.
Odlomak iz knjige “10 najvažnijih stvari koje možete da učinite za svoju decu” Roni Džej (Kreativni centar, 2010)
Šta je ono što je najvažnije za odgajanje srećne, zdrave i uravnotežene dece? Knjiga “10 najvažnijih stvari koje možete da učinite za svoju decu” daje odgovor na to ključno pitanje, kao i na mnoga druga, uključujući i sledeća: Šta je ono najvažnije što svakako moramo da uradimo? Kako da na najbolji mogući način provedemo vreme sa svojom decom? Šta je ono najznačajnije čemu možemo da naučimo decu, a što će imati najveći pozitivan uticaj na njihov život?
U ovoj knjizi nalazi se niz dragocenih saveta koji će deci omogućiti da imaju srećno detinjstvo i da budu pripremljena za ispunjen život odrasle osobe, a roditeljima će olakšati život.
Izvor: Detinjarije.com