Smrt nije kraj…
Samo sam prešao u susjednu sobu…
I dalje sam to ja…
Foto: Unsplash/Veit Hammer
I dalje smo ono što smo bili prije…
Nemoj zaboraviti na to…
Obraćaj mi se kao i uvijek…
Ne mijenjaj ton glasa, ne pravi ozbiljno i tužno lice…
Smij se kao što smo se nekad smijali zajedno …
Nasmiješi mi se, misli na mene, moli se za mene…
Neka moje ime bude izgovoreno…
Onako kako je uvijek i bilo, jednostavno i bez tuge ozbiljnosti, onako obično…
Život uostalom znači isto kao i prije, ono što je uvijek bio…
Nije prekinut niti…
Pa zašto bih trebao biti odsutan iz tvojih misli?
Samo zato što me ne možeš vidjeti?
Čekam te i vrlo sam ti blizu…
S druge strane praga…
Samo nas vrijeme dijeli…
Budući da sam ja već stigao, a ti si još uvijek na putu…
Vidimo se!
(Nepoznat autor)
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Dario Rosi: Kako sam rešio da ubrzam inkluziju u stariju ekipu iz kraja uz dva komada “Morave”
Koliko često donosimo loše odluke, šta je to što zapravo čini naš život, čega ćemo se sećati kada prođu godine, na šta ćemo se osvrnuti? Koji je to kompas koji...
Koja je sve ovo naučila, zabetonirala je poziciju “žena NJEGOVOG života”
Kako se postiže taj prestižni status "žena njegovog života"? Da li postoje veštine koje pod velom tajne drže samo one žene koje su to već postigle u životu? "Istinu" otkriva...
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Nema komentara.