Jer, ako ste nešto toliko puta rekli, a uvek imali isti rezultat, šta očekujete da bude drugačije kada to kažete sto prvi put?
Znam da i dalje mislite da nema drugog načina, a ja vam predlažem da zahtev, na koji dete više ne reaguje, za promenu otpevate. Da, da otpevate! Primetićete kako će mu pažnja istog trenutka biti na vama, a vi je onda iskoristite, ali NE da opet ISTO kažete na ISTI način! Sad je prilika da budete malo kreativniji i da svoj zahtev prenesete tako da ga dete zaista „čuje“. Naravno, ovo ne znači da ćete od sada tako komunicirati, da ćete svaki put pevati. Ovo je samo primer da zaista sve možete da „kažete“ drugačije, a da pritom izazovete reakciju u vidu pažnje. Jer, verovali ili ne deci je sadržaj vašeg zahteva manje bitan od NAČINA na koji im to prezentujete.
Komunikacija treba da je prijatna, da izazove dobre emocije kako bismo bili motivisani da nešto uradimo. U suprotnom ćemo to raditi bez volje, i to samo zato što moramo, i „hvataćemo krivine“ kad god možemo. OK, čak i kada nešto „moramo“ zašto to treba da bude propraćeno nekom tenzijom, gorkim ukusom i nabijeno negativnim emocijama? I, na kraju krajeva, kako se vi osećate i kako reagujete kada vam se na poslu nadređeni obrati hladnim zapovednim tonom i kada je srdačan sa vama?
I, zašto bi sa decom bilo drugačije? Ona uče kroz sve što ih zabavlja, što je igra, što je novo, neobično, lako ih je pokrenuti, pa što bismo taj žar gasili strogim zahtevom – Sredi sobu i sedi da učiš! Zamislite koliko bi bilo drugačije kada biste razdraganim glasom rekli – Sada ćemo zajedno naći novo mesto za tvoje igračke! Svaki sledeći put spremanje igračaka za dete bi bila igra, nešto što ga zabavlja, a vaš cilj bi bio ispunjen – sređena soba. Naravno, imajte u vidu da je potrebno vreme da se usvoji novi način komunikacije, da je to proces koji zahteva vašu posvećenost i da je sve vežba. Ali, zato kada ovladate raznim komunikacionim alatima, kada vam to postane logično, prirodno i spontano imaćete i rezultate.
Dragana Aleksić, Family coach
https://aleksicdragana.com/
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
“Zamislite koliko bi bilo drugačije kada biste razdraganim glasom rekli – Sada ćemo zajedno naći novo mesto za tvoje igračke! ”
Ja probala ovako prve godine rada sa studentima – razdraganim glasom, Sada cemo zajedno da ucimo matematiku, vidite koliko je sve ovo u zanimljivo 🙂 Rezultat je bio katastrofalan.
Daleko uspesniji pristup je bio – Znam koliko je ovo naporno i dosadno, ali to i to su zahtevi, to sto ucimo sluzi tome i tome. Na vama je da nadejte nacin kako da savladate gradivo, na meni je da vam pomognem koliko mogu.