3) Naviknite se na svoja loša osećanja
Danci su već godinama najsrećniji ljudi na svetu, kažu statistike. Ne Amerikanci sa svojim mitom osmeha.
Dakle, Danci.
Oni svojoj deci čitaju bajke. Mnoge su nam poznate u Diznijevoj zašećerenoj verziji. U originalu bajke Andersena i drugih danskih pisaca obrađuju mračne teme i često imaju tragičan kraj.
Roditelji ih čitaju deci i razgovaraju s njima o osećanjima. Uče ih da su negativne emocije sastavni deo života, a ne nešto od čega se beži. Deca takođe shvataju da svakog prati neka muka. Roditelji ih uče zahvalnosti. Malo dete tako izrasta u realističnog čoveka koji bolje poznaje sebe i moći će da se bolje nosi sa svojim lošim osećanjima. Znaće da prepozna emocije u drugom čoveku i saoseća sa njim. Na ovaj način osoba se oseća srećnijom i manje usamljenom.
Moja deca imaju 3 godine. Krenuli smo sa knjižicom „Joci je uginula ptičica“. Učimo o smrti.
Odličan tekst! U potpunosti se slažem. Naročito sa poslednjim pasusom, jer sam i sama poprilično zaćutala otkad sam zapravo postala roditelj.