Piše: Maria Milojković
Nikad nisam bila „mamasta“ mama koja u parkiću priča o dečijim kolicima. Ipak, veoma mi je važno kako se moja deca osećaju i kakvi ljudi će da postanu.
Želim da moja deca što manje pate i da budu prihvaćena u društvu. Da budu zadovoljna i nađu svoj mir u ovom nepredvidivom svetu. Mislim da je važno da znaju sledeće:
1) Sasvim je u redu da budete pošteni i vredni
U ovakvoj zemlji. Sa ovoliko sumnjivih priča i „gledaj samo sebe“ saveta. To zaista mislim.
Pre 100 godina sam na „BBC Prime“-u gledala serijal o vaspitanju u Britaniji. Porodice su bile iz različitih slojeva društva, razvedeni, Budisti, itd. Svi roditelji su se trudili da vaspitaju decu da budu vredni i pošteni ljudi.
Gledajući iz Srbijice, ova priča mi je delovala vrlo naivno.
Sada znam da su u pravu.
Možete da muvate i grabite da biste uspeli. Verujem da tako nikad nećete doći do blagostanja. Onima koji su krenuli od nule i osvojili bogatstvo nikad nije dosta. Stalno su nezadovoljni, uvek im neko „radi o glavi“. Nikad mira. Čovek u razmišljanju uvek polazi od sebe.
Uteha u ovom ludilu bez kvalitetnog sistema vrednosti je da radite za sebe; na sebi. Da imate neko svoje utočište, nešto što vas zanima. Ja se dobro osećam kad dajem drugima i učim nove stvari. Tako sam zadovoljnija i spokojnija.
Odličan tekst! U potpunosti se slažem. Naročito sa poslednjim pasusom, jer sam i sama poprilično zaćutala otkad sam zapravo postala roditelj.