Želim da moja deca što manje pate i da budu prihvaćena u društvu. Da budu zadovoljna i nađu svoj mir u ovom nepredvidivom svetu. Mislim da je važno da znaju sledeće:
3) Naviknite se na svoja loša osećanja
Danci su već godinama najsrećniji ljudi na svetu, kažu statistike. Ne Amerikanci sa svojim mitom osmeha.
Dakle, Danci.
Oni svojoj deci čitaju bajke. Mnoge su nam poznate u Diznijevoj zašećerenoj verziji. U originalu bajke Andersena i drugih danskih pisaca obrađuju mračne teme i često imaju tragičan kraj.
Roditelji ih čitaju deci i razgovaraju s njima o osećanjima. Uče ih da su negativne emocije sastavni deo života, a ne nešto od čega se beži. Deca takođe shvataju da svakog prati neka muka. Roditelji ih uče zahvalnosti. Malo dete tako izrasta u realističnog čoveka koji bolje poznaje sebe i moći će da se bolje nosi sa svojim lošim osećanjima. Znaće da prepozna emocije u drugom čoveku i saoseća sa njim. Na ovaj način osoba se oseća srećnijom i manje usamljenom.
Moja deca imaju 3 godine. Krenuli smo sa knjižicom „Joci je uginula ptičica“. Učimo o smrti.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dok pakujem odeću koju ste prerasli…
Eto ga opet ono doba godine. Krevet u dečoj sobi prepun je letnjih stvari koje su izvađene iz ormana, a zimske iz vakuum vreća traže svoje mesto na polici. Okružena...
Kako sam, od vaspitačice mog sina, naučio šta znači biti DOSLEDAN roditelj
Bilo je to davne 2006. Zima, sneg, napolju smrzlo, a ja sam došla u vrtić da pokupim nastarijeg sina, Sema, koji je tada imao 5 godina. Moja prijateljica Laura i...
Plašiti mlad svet da je brak mrak a dete neka crna aždaja je krajnje nenormalno
Uloga oca u odgajanju deteta je važna. Balkanski mentalitet opravdava to na drugačije načine. Glavne rečenice su: Naspavaj se sad dok još možeš, nećeš stići oprati ni kosu, preteško je,...
Vedrana Rudan: “U kakvom vremenu živimo – svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema”
U kakvom ludom vremenu živimo? Svako dijete ima karakter, ni jedan ga roditelj nema. Tako je govorio moj sin. Krešo se bacio na pod. Urlao je, valjao se po kuhinjskim...
Odličan tekst! U potpunosti se slažem. Naročito sa poslednjim pasusom, jer sam i sama poprilično zaćutala otkad sam zapravo postala roditelj.