5) Trava je strava, treba da je koriste i oni koji nisu psi
U novobeogradskim Paviljonima 50-ih godina čuvari parka nisu dozvoljavali da se gazi trava. Onda su došle 80-te i mi smo brali cveće, pravili venčiće, gledali mravinjake, jurili se i peli na drveće.
Danas, 30 godina kasnije, deca opet idu strogo po trotoaru, jer je sve puno balege. Volim pse. Ali navika njihovih vlasnika da ostavljaju kučetov minuli rad za sobom… Ti ljubitelji životinja vole svaki deo svog psa čak do njegovog sfinktera. A onda ljubav odlazi kroz šljivike i livade.
Izvini, gospo/gospodine, ti si zadužen(-a) za to govno.
Deca su uskraćena za bezbrižno trčkaranje po travi, pa ih istrčavam po fudbalskom stadionu. U suprotnom držimo obuću na terasi kao ljudi sa sela.
Gospodo kučkari, nosite kesu u džepu, pa bacite izmet u običan kontejner ako nema posebne kante. To je kultura življenja.
Odličan tekst! U potpunosti se slažem. Naročito sa poslednjim pasusom, jer sam i sama poprilično zaćutala otkad sam zapravo postala roditelj.