Pa se ti sad snalazi kako znaš i umeš sa tako odraslim roditeljima kojima ko zna šta sve neće pasti na pamet i šta ti sve ne mogu prirediti.

Roditelji su divna bića. Najdivnija na planeti.
Prvo su neverovatno odrasli. Trčiš da im pokažeš ogrebotinu na kolenu, skačeš u mamino krilo: mamice, ljubi da prođe – i siliš se da ne zaplačeš jer si vrlo veliki. Oni su najpametniji: tata zna sve – zašto je Mesec nekad žuti, nekad crven, zašto je trava zelena, gde oblaci idu preko noći, zašto pas laje… pa još ume i da mrda ušima, a to je, razume se, najteža stvar od svega što uopšte postoji na svetu. On je najjači i najpametniji. Pa, skoro da je tako. Jer je najpametnija naravno mama. Ona zna kako da pirne u koleno da prestane, ume da neprimetno ostavi bombonu na najvidljivijem mestu, ume da priča smešne priče i da imitira žabu tako što smešno skače na sve četiri i krekeće. Svaki dan te traži bez obzira što se ti uvek kriješ u ormaru. A ona iako je najpametnija uvek te jedva nađe. To je zato što si se ti tako dobro sakrio.
Najpametniji ostaju zadugo: kada ti na primer ne ide računanje i kad se matematika pretvori u Baba Rogu koja je toliko strašna i grozna da ti dođe da se sakriješ pod krevet i ostaneš onde zauvek samo da se nikad više ne sretneš s tom grozotom – eto ga tata koji u hodu rešava svaki zadatak. To je tako zadivljujuće – tako teški zadaci, ali tata dolazi i rešava sve bez po muke i zadaci se tresu pred njim. A mama ume da piše sastave. I to najzanimljivije i najlepše. Kad se mama dohvati onih užasnih hemijskih formula, nakon sat vremena razgovora s njom, formule više nisu zelene nakaze iz podzemnog sveta s kilometarskim kljovama, nego postaju poslušne i fine, same uskaču u svesku, jedva stižeš da ih zapišeš.
Mama je još dugo vremena najpametnija. Čak i onda kada se ispostavi da tata više ništa ne razume. Tata ne može da razume koliko je tragično to što Perica – onaj koji se tebi sviđa, onaj čije je ime ispisano na svakom mestu debele zelene sveske sa koricama prijatnim na dodir – e taj odvratni Perica prati kući Milicu a ne tebe. On joj nosi torbu, a tebi dođe da im priđeš s leđa i da ih svojom torbom oboje raspališ po glavčini. I zar tata to može razumeti? To može razumeti jedino mama, a čak ni ona ne baš uvek.
Mnogo mi i ona razume: ne sekiraj se, ko ga šiša! Kako da se ne sekiram? A ponekad ipak razume, i onda ulazi nečujno u sobu i ćutke te miluje po kosi, namotavajući na prst neposlušne lokne. Doduše, u nekom času shvatiš da ni mama ništa ne razume. U trenutku kada si i sam već sasvim odrastao – sa oko petnaest leta. A kako i da razume?! U vreme kad je ona živela sve je bilo drugačije! Kako može da razume bilo šta?! U to vreme oni već više i nisu odrasli. Nego matori. Oni su svoje proživeli i ništa ne razumeju. Ne vredi objašnjavati.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Tata Milorad: Ja, Tesla i Edison zbunjeni – ali konačno sam dobio 5 iz tehničkog
Sutra idem u školu po ocjenu, sješću u klupu, a sina poslati da radi moj posao 45 minuta, jer sam ja radio njegov (nije kriv, ali da shvati kako je...
MALA DECA I VREME ZA SEBE – kako ćeš u starosti gledati na ovo doba?
Kada ideš negde sa detetom, na more recimo ili na neku proslavu... Recimo da ideš na more... Možeš se truditi da ugrabiš tokom dana neko vreme za sebe, da prošetaš...
Uspostavljanje granica kod dece – kada i kako početi?
Čim prohoda, dete će početi da istražuje svet oko sebe na nov način. To je i vreme za vaša prva ozbiljna ograničenja. Kada nauči da izbegava kućne "pecbocsec" potencijalne opasnosti,...
Kojim postupcima roditelji najviše iritiraju ljude bez dece?
Mnogi od naših identiteta su sa nama od samog početka, ali niko se ne rađa kao roditelj. Roditelj postaješ - teoretski, svi bi trebalo da se sećamo kakvi bili pre...
Nema komentara.