Nove školske siledžije nisu učenici – već roditelji

Čak 83% njih u ispitivanju je izjavilo da je razmatralo promenu profesije zbog maltretiranja koje doživljavaju od strane đaka i njihovih roditelja. 

Besne objave na Fejsbuku, agresivni mejlovi, protesti u školi, nasilno ponašanje: zlostavljanje školskog osoblja od strane roditelja postaje sve uobičajenije i može imati razorne posledice. Po rezultatima istraživanja sprovedenim u Australiji, svaki treći direktor škole doživeo je pretnje od strane roditelja, a od 560 anketiranih nastavnika, dve trećine je nedavno bilo zlostavljano od strane roditelja. Roditelji nasilnici češći su u osnovnim školama, a najčešće žrtve su im mlade nastavnice. Vikanje je najčešći oblik zlostaljanja, unošenje u lice prijavilo je 8.8% njih, dok je u 1% slučajeva došlo do fizičkog napada.

Među razlozima napada na nastavnike navode se neki krajnje banalni – to što nastavnik nije okačio nedovršen đački rad na pano u učionici, ili što dete nije dobilo ulogu u školskoj predstavi. Najčešće pritužbe su one koje dovode u pitanje način na koji su deca disciplinovana i način ocenjivanja, kao i bezbednosne mere u školi.

- Advertisement -

Škole se više bave rešavanjem problema sa roditeljima nego obrazovanjem dece, a nastavnici sve više pate od anksioznosti, depresije, napada panike i posttraumatskog sindrima. Čak 83% njih u ispitivanju je izjavilo da je razmatralo promenu profesije zbog maltretiranja koje doživljavaju od strane đaka i njihovih roditelja.

Jedan od uzroka problema u školama je gubitak poverenja u institucije, smatraju stručnjaci. Političari, banke, crkva – sve one institucije koje su poput lepka držale društvo na okupu, postale su diskreditovane i ljudi im više ne veruju. Odnos između škole i porodice je uništen.

Način na koji komuniciramo se promenio, manje smo spremni da saslušamo druge i više smo fokusirani na sebe. Očigledno su na naše ponašanje uticali političari i zvezde rijalitija, primećuje jedan od nastavnika, intervjuisan za tekst objavljen u australijskom magazinu The Age.

Na svakog pristojnog roditelja, dolaze dva koja to nisu, primećuje Suzan Meklin, stručnjak za sajberbezbednost koja upozorava da je maltretiranje nastavnika i škola putem imejla u porastu.

Jedan od glavnih uzroka nasilničkog ponašanja roditelja je ideja da dete uvek treba da bude srećno i zadovoljno. Roditelji ne žele da njihovo dete doživi bilo šta što mu je neprijatno, i stupaju u akciju čim se to desi. Ako nastavnik nije u mogućnosti da ih primi istog momenta, bukvalno okupiraju školu tako što ponesu hranu i piće i sede ispred učionice ili direktorove kancelarije dok ne budu primljeni,

Jedan direktor škole u Melburnu nedavno je napisao pismo roditeljima u kome je naveo sledeće: „Sve više primećujem da podižemo generaciju najosetljivije dece koja su ikada postojala. Roditelji ne dozvoljavaju da njihova deca iskuse bilo kakav izazov, neuspeh, bilo kakvu neprijatnost i kaznu ili da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje. Roditelji, pustite nas da radimo svoj posao, ovako ćete samo nauditi svojoj deci!“

- Advertisement -

Izvor: Detinjarije.com

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img