Jedini način da osiguramo budućnost za naše mlade je stavljanje naglaska na inicijativu i kreativnost.
Potencijal je u detetu
U Hrvatskoj je upravo objavljena vaša knjiga ‘Skriveno u vidljivom… razmišljanja jednog učitelja i njegovih trinaestogodišnjaka’. Odličan vodič za učitelje…
– U knjizi opisujem kako sam ja, učitelj, upoznavao svoje učenike. Unutra je, na primer, priča o Rolandu, dečaku koji je u razredu uglavnom sedeo u uglu i gledao kroz prozor… Pitao sam se šta da radim s njim, kako da saznam za šta ima potencijal. Roland je učio taman toliko da mu ništa ne mogu zameriti. Ipak, osećao sam da ne daje sve od sebe. Gde ide ta njegova energija? U razgovorima toekom odmora saznao sam da je zaljubljenik u pecanje, da je ceo vikend u stanju da sedi na kiši i čeka da ulovi štuku. On zna sve o toj ribi, o vodi, gde živi, kako, zašto. Sedi tamo i posmatra. To je neverovatna sposobnost. Dok tako sedi, on puno razmišlja. Zaključio sam da bi u njemu mogao biti netko tko piše o prirodi ili pesnik, filozof. To su dve mogućnosti. Nakon toga sam mu na nastavi mogao davati zadatke koji su mu odgovarali. Hteo sam da vidim da li je poeta ili je pak toliko udubljen u posmatranje da može biti naučnik… Pitajte me šta radi danas! To nisam napisao u knjizi.
I… šta je postao Ronald?
– Analizira vremensku prognozu za jednu TV stanicu!
Ima nekog smisla u tome…
– Tačno. Kad mi je opisivao štuke, video sam koliko je jak u opservaciji. Zato može razumeti vreme, meteorologiju.
Finci su zadržali poštovanje za učitelja, a u Evropi i svetu toga više nema
Finci briljiraju na PISA testovima. Uz sve slabosti, finski obrazovni sistem je uglavnom dobro postavljen. Zašto ga, recimo, Norvežani, koji imaju bitno lošije rezultate, ne kopiraju?
– Finci su sačuvali poštovanje prema učitelju, što nije lako naći drugde po Evropi i svetu. To je povezano s njihovom celokupnom kulturom. Borili su se za nezavisnost od Šveđana i Rusa, imaju jak osjećaj samopoštovanja, iako su u ćošku Europe, nisu na margini. Vrlo su samosvesni i ambiciozni. Naši susedi Šveđani, recimo, imaju školstvo koje je potpuno drugačije organizovano. Njihov obrazovni sistem je tržišno liberalan. Javna škola nije toliko dominantna, imaju puno različitih škola, roditelji imaju veliki izbor. U Norveškoj smo imali debatu treba li imati tako liberalan sistem kao Šveđani kad je reč o osnivanju škola. Odlučili smo da nećemo da sledimo taj model, jer se bojimo prevelike komercijalizacije školstva. Obrazovanje može postati biznis, a to je slučaj sa Švedskom, gde škole osnivaju biznis kompanije. U Norveškoj imamo javne i nezavisne ili autonomne škole, ono što bi kod vas bile privatne, ali mi ih tako ne nazivamo. Tu kod nas spadaju jedino valdorfske (38 osnovnih i srednjih škola) i Montesori škole, dakle dozvoljene su jedino one koje imaju dugu pedagošku istoriju.
Učitelj se u Finskoj jako poštuje. Onako kako je to kod vas bilo pre 100 godina, tako je u Finskoj i danas, a u Norveškoj se na učitelje gleda slično kao u Hrvatskoj.
Učitelji tamo imaju veliku slobodu da kurikulum prilagode interesima i potrebama svojih učenika.
Što tvrdoglavije sistem insistira na kurikulumu, to slabije možete obrazovati i vaspitati individue. Promena u školama je teška jer traži edukaciju nastavnika.
Izvor: Jutarnji.hr
Nema komentara.