Između desete i četrnaeste godine devojčica ima zadatak da zaroni duboko u sebe. Postoji mnogo načina da se to radi. Prvi i najlakši naziva se „iskra” …
Mere koje možete da preduzmete…
Ukoliko ste roditelj mladog tinejdžera, prioritet je da znate koja je iskra vašeg deteta. Biće od koristi ako možete da se setite istorije svojih iskri. Šta ste voleli da radite kao dete? Da li ste ostali isti ili ste se promenili? Da li se vaša iskra ugasila? Koja iskra sada tinja u vašem životu?
Drugačija grupa prijatelja
Postoji još jedan razlog zašto aktivnost ili interesovanje obogaćuje ili osnažuje devojčice, obezbeđuje im alternativnu referentnu grupu koja im može dati mnogo širu i pozitivniju sliku o sebi.
Devojčice su često zarobljene i imaju samo jednu grupu iz koje mogu da biraju prijatelje – slučajnu grupu vršnjaka koju sreću u školi. Osim iz kućne perspektive (koja takođe ima svoje pozitivne i negativne strane) nemaju mogućnost da sebe vide iz drugog ugla. Devojčica može lako da ozbiljno klone duhom jer je njena vršnjačka grupa previše negativna ili destruktivna, dok joj ljudi u grupi koja je povezana zajedničkim interesovanjem mogu biti mnogo bliži. Takođe, može biti ljudi različitog uzrasta sa svim prednostima koje to donosi. Zanimljivi, mudri stariji muškarci, odlučne i ekscentrične žene, prijatelji iz drugih škola ili predgrađa koji su u mnogo većoj meri na njenom nivou zrelosti ili dele njena interesovanja. To joj daje drugačije ogledalo u kome može sebe da vidi.
Pročitajte i: Kako da vaša deca odrastu u srećne mlade ljude
Devojčicama je dostupan zapanjujuće veliki izbor aktivnosti, od latinoameričkog plesa do penjanja po stenama, tkanja ili ronjenja. Postoji na stotine načina na koje mogu da volontiraju i budu korisne. Umesto uobičajenih aktivnosti kojima devojčice „treba“ da se bave, razmišljajte šire i razmotrite stvari kojima se odrasli predano i sa ljubavlju posvećuju. Nemojte samo da je zatrpate mnoštvom časova i aktivnosti posle škole, umesto toga joj pomozite da pronađe onu vrstu grupe u kojoj će se zaista dobro osećati i podržite njen razvoj u njoj.
Mesto za stvaranje i rad
Ukoliko bih se ja pitao, svaka devojčica bi imala prostor za rad i stvaranje – neku vrstu radionice ili kutak u kući, daleko od buke televizora ili manje dece, gde haos ne treba da se sređuje, gde među gomilama materijala, boja i alata može da pravi i stvara. „Pravljenje“ – stvaranje lepih stvari – nedavno je ponovo otkriveno kao vid izražavanja individualnosti, kao način postizanja spokojstva i odgovor na potrošačku groznicu u kojoj se devojčice izražavaju isključivo posredstvom onoga što kupe. Vajanje, slikanje, grnčarstvo, modne kreacije koje sama napravi, umetnost i bilo koja vrsta zanata imaju osnažujuće i isceljujuće dejstvo podjednako i na dečake i devojčice. Bilo bi idealno imati „sveti ženski prostor“ u kući koji je samo njihov, na isti način na koji muškarci imaju i vole svoje šupe i garaže.
S obzirom na to da malobrojni među nama imaju takve kuće koje omogućavaju prostor za posebne namene, postoji još jedna mogućnost, radni sto koji se zatvara ili ćošak koji je njen prostor, ne za domaće zadatke, već za slobodno izabranu kreativnu aktivnost.
Pojedine lokalne zajednice širom sveta su počele da obezbeđuju prostore za devojčice i žene. To može biti samo nedeljni događaj u ustupljenoj sobi ili sali gde starije žene primaju tinejdžerke s dobrodošlicom u krug kreativnosti i razgovora punih zrnca ženske mudrosti, u kome i devojčice koje su na ivici da napuste porodični dom i da postanu skitnice mogu da pronađu utočište i oslonac. Kao što muški pokret MensSheds[1] (koji se može činiti kao predavanje stereotipima, ali koji je u praksi oslobađajuće iskustvo) nudi muškarcima mnogo u pogledu mentalnog zdravlja, ženski prostori gde bi se starije žene družile sa mlađima i podučavale ih verovatno bi procvetali u svakoj lokalnoj zajednici.
Razgovor o iskri koju dete nosi u sebi bi trebalo da bude sastavni deo svakog sastanka između roditelja i nastavnika. Škole bi trebalo da prepoznaju koje iskre deca u sebi nose i da vam pomognu da ih podstičete.
Grupe u zajednici, centri za rekreaciju ili lokalna veća bi trebalo da sprovode ankete o iskrama koje deca u kraju poseduju i da na osnovu toga prave plan kako da obezbede prostorije i usluge kako bi se osiguralo njihovo podsticanje.
Sve što imaš je duša
Kada je tokom 1970-tih moja žena radila kao medicinska sestra pripravnica sa samo sedamnaest godina, dešavalo se da pacijent premine. Šeron bi pozvala upraviteljicu malene seoske bolnice, koja bi ušla u sobu i uradila nešto veoma neobično – malkice bi odškrinula prozor da bi duša preminulog mogla da izađe. Ovde pod dušom ne mislim na to (mada se ne podsmevam toj ideji, a možda su i povezane). Kada je Trejsi Čapman pevala pesmu All That You Have Is Your Soul (Sve što imaš je duša) govorila je o dubokoj suštini čoveka – ko je on zapravo i šta mu je najvažnije. Dušu je teško opisati rečima, ali kada neko ima dušu svi su toga svesni. Neki prilično mladi ljudi imaju dušu, iako ona obično dolazi sa iskustvom, posebno teškim iskustvom. Očigledno je da je neki ljudi uopšte nemaju. Sebični su, plitki, nervozni i grabežljivi. Pod najmanjim daškom vetra se savijaju. Čovek sa dušom je kao drvo sa dubokim korenjem, stabilan i na oluji.
Pažljivo posmatrajte vašu desetogodišnjakinju i videćete kako počinje da pušta dublje korenje. Sniva sne koji su izraz njenih privatnih i krhkih čežnji koje ne deli sa drugima. Postavlja velika pitanja i posmatra odrasle oko sebe radi nagoveštaja o tome kako treba živeti.
Pogledajte sliku. Ta fotografija je postala jedna od čuvenijih slika u novijoj istoriji. Američka državna sekretarka Hilari Klinton pozdravlja borca za demokratiju i dobitnicu Nobelove nagrade Aung San Su Ći (Aung San Suu Kyi), tog istorijskog dana kada je nakon nekoliko decenija puštena iz kućnog pritvora u kome ju je držala vojna vlast u Burmi.
Hilari je radosna, to je veliki trenutak i ona to zna, ali je isto tako presrećna što ga deli sa tom malenom, naizgled krhkom ženom u tradicionalnoj haljini. Aung San Su Ći se tiho smeši. Imate utisak da je sve vreme bila tako spokojna. Ona je žena koja je propatila – u kućnom pritvoru razdvojena od svoje dece. Muža više živog nije videla. Većinu svog života je provela u zatočeništvu. Ona je oličenje svih nada njene napaćene zemlje. Mnogi njeni prijatelji su ubijeni, mučeni ili su jednostavno nestali. Ali, ona ima dušu. Ona je održava i čini snažnom.
Duša je ono mesto unutar vas u kome znate razliku između dobra i zla. Iako svi imaju to mesto unutar sebe nisu svi preduzeli put do njega. Potrebno je da nas ljudi oko nas nežno, iskreno potaknu da ga pronađemo. Ponekad pomaže poezija ili neki film ili pesma. Kada njena omiljena tetka izvede devojčicu negde i upita je u nekom tihom trenutku: „Šta zaista želiš da napraviš od svog života?“ to poziva devojčicu u njenu dušu. Niko ti ne poklanja dušu, ali neko može da ti pokaže svoju.
Duša podrazumeva da poznajete sebe. Ukoliko prekršite sopstvena pravila, niko drugi to neće znati, ali ćete mrzeti sebe dok stvari ne ispravite. Duša je kreativna, vuče vas ka jedinstvenim i posebnim stazama, aktivnostima, načinima da se izrazite. Duša je ono što stvarno jeste. Možete da se pretvarate da ste neko drugi – neki ljudi to čine celog svog života. Mnoge su žene kroz istoriju skrivale svoje pravo ja i kao posledicu toga su doživljavale svojevrsno gušenje duha. Kada ste verni sebi, dobro se osećate, čak i ukoliko vas niko u vašem okruženju ne razume ni malčice.
Kćerkama je taj kvalitet potreban i na običnom, svakodnevnom nivou i na duge staze. Potreban im je kada se svađaju sa prijateljicama, ili kada odlučuju šta da rade ili kuda da idu, kada se prijateljica ubija od alkohola i želi da se i one napiju, ili ih neki momci pozovu na vožnju u prepunom automobilu kasno noću, ili kada se prijateljice grozno ponašaju prema nekoj drugoj devojčici u školi. I kada devojčica vidi u ogledalu da je njeno telo drugačijeg oblika od retuširanih i fotošopom doteranih tela devojaka u časopisima, njena duša joj šapuće: „Ja sam ja, i lepa sam takva kakva sam“.
Kada bude birala šta će da studira, sa kim će da se druži, kojim poslom će da se bavi, s kim će da se zabavlja ili za koga će da se uda, taj glas u njenoj duši je onaj koji treba da sluša.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
Nema komentara.