Stvorite jake ali odmerene granice i rutine
Uspešan roditelj zna da što je dete mlađe, to mu je više granica i rutina potrebno. Bez obzira da li se radi o buđenju, obrocima, kupanju ili dremkama, malo dete se oseća sigurnim ako se stvari uvek odvijaju po istom rasporedu. Svakako, uvek treba da postoji doza fleksibilnosti unutar strukture. Granice nikad ne treba da suviše stiskaju dete, što može da dovede samo do otpora i sukoba.
Za dete je bolje da se sukobljava sa granicama a ne sa roditeljima. Kada vas pita „Zašto sada moram da radim domaći?“, mnogo je bolje reći „Zato što je sad vreme za to“ nego „Zato što sam tako rekla.“
Kako dete raste, tako će granice i rutine biti povod za mnoge rasprave, ali je važno da ustrajete. Uprkos svom buntvnom stavu, tinejdžeri ne žle da njihovi roditelji ispuste uzde, već samo žele da se se i oni pitaju oko toga koliko uzde treba da budu zategnute.
Jake ali odmerene granice i rutine mogu gotovo sasvim eliminisati potrebu za kažnjavanjem, potkupljivanjem, pretnjama, nagradama, žalbama i vikanjem. Skoro sasvim.