“Kada sam pre pet godina ušla u kancelariju urednice kompanije sa kojom smo razmatrali partnerstvo, odustala sam od čitavog posla čim sam videla bezbroj fotografija male dece na njenom radnom stolu.”
“Još uvek se stidim kad se toga setim” započinje svoju ispovest Ketrin Zaleski, danas predsednica organizacije PowerToFly koja traži poslove ženama, pre svega majkama. “Kada sam pre pet godina ušla u kancelariju urednice kompanije sa kojom smo razmatrali partnerstvo, odustala sam od čitavog posla čim sam videla bezbroj fotografija male dece na njenom radnom stolu. Odlučila sam da je isuviše majčinski nastrojena da bi bila sposobna za celu stvar.”
Nije to bila jedina majka čiju radnu etiku je Zaleski nipodaštavala, radeći kao urednica u Vašington Postu i Hafington Postu tokom svojih dvadesetih. Evo na kakve sve načine je diskriminisala majke:
Koliko zaposlena mama može uopšte da provodi vreme s decom?
- Potajno je kolutala očima kada neka od majki ne bi došla na piće sa kolegama na kraju radnog vremena, dovodeći u pitanje njihovu “posvećenost” iako bi one dolazile na posao dva sata pre nje, dok bi ona još lečila jutarnji mamurluk.
- Nije se protivila otpuštanju žena od kojih se očekivalo da uskoro zatrudne.
- Bila je ravnodušna kada je prisustvovala intervjuisanju kandidatkinje za posao, majke troje dece, i slušala kako je šef pita “Kako uopšte zamišljate da budete posvećeni poslu i svoj toj deci u isto vreme?” Nije ni na koji način pružila podršku, iako je u pitanju bila vrhunska producentkinja vesti, koja mu je odgovorila “Verovali ili ne, volim da u toku dana nisam kraj dece, baš kao i vi.”
- Redovno je zakazivala sastanke u 16:30. Ni na kraj pameti nije joj bilo to da roditelji možda treba da idu po svoju decu u vrtić. Bila je opsednuta pokazivanjem svoje posvećenosti poslu i ostajanju u kancelariji “do kasno” iako bi počinjala da radi tek u 10:30, za razliku od roditelja, koji bi dolazili u 8:30.
Za valjani odgovor je potrebno samo gledati malo TV kanal “Animal chanel” i
videti kako drugi sisari podizu bebe. Po danasnjim autorima vecina bi razmazila dete
a posebno covekoliki majmuni. Kako te zivotinjke opstaju milionima godina u, za
danasnjeg coveke, vrlo surovim uslovima, znaci da svoju decu nisu razmazili!
Slika je danasnje covekove emocijalne sakatosti da emocionalno ignorisemo malu
decu a neprirodno obasipamo emociama odraslu decu!