“Kada sam pre pet godina ušla u kancelariju urednice kompanije sa kojom smo razmatrali partnerstvo, odustala sam od čitavog posla čim sam videla bezbroj fotografija male dece na njenom radnom stolu.”
Majke na radnom mestu svaki čas dobijaju podmukle “ubode”, a druge žene često su te koje drže nož, piše Zileski. “Sve ovo nisam shvatala sve dok i sama nisam rodila ćerku. Iste nedelje kad sam postala majka, umislila sam da je moja karijera završena. Kao da je ona stara ja govorila ovoj novoj meni da sam bezvredna, jer više neću moći da budem na poslu deset sati dnevno, niti da idem na pića sa kolegama na kraju dana.”
“Postala sam žena sa dva izbora: ili da se vratim na posao i radim kao ranije, nikad ne viđajući bebu, ili da odustanem od karijere koju sam gradila poslednjih deset godina. Kada sam pogledala svoju devojčicu, znala sam da ne želim da ona jednog dana bude u istoj klopci. “
Žene nemaju šanse u društvu u kome se radi 24/7
Dok je Zaleski bila na porodiljskom odsustvu, boreći se sa ovim dilemama, obratila joj se Milena Beri, sa idejom da naprave kompaniju koja bi pomagala ženama da rade od kuće. Zaleski je odlučila da da otkaz i posveti se stvaranju mogućnosti za žene i majke da svoj posao obavljaju od kuće, ne morajući da prave kompromise i biraju između majčinstva i karijere.
“Volela bih da sam pre pet godina znala ono što sada znam – da su majke neophodne u svakom timu. Postoji izreka da, ako želiš da neki posao bude obavljen, treba da se obratiš zauzetoj osobi. Upravo zato danas volim da radim sa drugim majkama.”
Majke su pouzdane kao radnici i veoma su motivisane da završe posao na vreme, kako bi imale kada da spreme večeru, sačekaju decu pred školom ili odu u teretanu, primećuje Zaleski.
Ipak znam da ima puno ljudi koji potcenjuju majke, kao što sam i ja činila, jer kao merilo uzimaju sate provedene u kancelariji, a ne stvarne rezultate. “Mislim da sam potcenjivala majke zato što sam zapravo poricala da će se i meni desiti da se nađem u toj situaciji. Mnoge mlade žene prihvataju tu korporacijsku “kulturu” i muški odnos prema poslu, ne shvatajući da time škode sopstvenoj budućnosti, kao što sam i ja radila.”
Jedno je sigurno – majčinstvo očekuje većinu žena, i one ne smeju zatvarati oči pred svojom sudbinom, upozorava Zaleski.
Ispovest Ketrin Zaleski završava se srećnim obrtom. Ista ona urednica, majka troje dece sa početka priče, u koju je nepravedno posumnjala, nedavno je počela da radi na visokoj poziciji u njenoj firmi.
Priredila: Jovana Papan
Izvor: Forbs
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Za valjani odgovor je potrebno samo gledati malo TV kanal “Animal chanel” i
videti kako drugi sisari podizu bebe. Po danasnjim autorima vecina bi razmazila dete
a posebno covekoliki majmuni. Kako te zivotinjke opstaju milionima godina u, za
danasnjeg coveke, vrlo surovim uslovima, znaci da svoju decu nisu razmazili!
Slika je danasnje covekove emocijalne sakatosti da emocionalno ignorisemo malu
decu a neprirodno obasipamo emociama odraslu decu!