Naš sagovornik kaže da je i u istraživanjima stalno prisutna velika borba, i to na nekoliko polja. Prvo, napominje, nema više naučnika, već samo istraživača. Naučnici su, kaže, postavili temelje i to su svetski čuvena imena iz minulih vekova, a svi koji se danas, u timovima, bave nekim malim, pojedinačnim problemima, samo su istraživači. Ni matematika, veli, nije nauka, ona je apsolutna. Nauke su fizika i hemija, gde nešto dokažete, pa kasnije možete da pobijete, gde u jednom trenutku prevaziđete dokazane istine. U matematici toga nema.
– U istraživanjima je posebno teško mladima da se probiju, jer je i tu sve komercijalizovano i postalo je biznis – objašnjava Radenović. – Da bi doktorirali, moraju da imaju rad na SCI listi. Da bi ga tu objavili, mora neko da zapazi njihov rad među hiljadama radova koje dobijaju iz celog sveta, i još moraju da plate i do hiljadu dolara. Mnogi naučni časopisi otvaraju se iz čistog biznisa. Ima ih na hiljade, a samo iz matematike čak oko 200 koji su ugledni.
Idealan način za učenje matematike?
Kao da to nije ništa, naš sagovornik kaže da je objavljivao radove u oko 40 svetskih časopisa. Štampano mu je približno 250 radova, a kolege su njegova dela citirale oko 3.300 puta. Oblast kojom se bavi je nelinearna analiza.
– To su samo brojke. Da bi vas smatrali uspešnim, morate u svemu tome da u učestvujete, da objavljujete. Poznajem i neke matematičke gromade, koje nemaju nikakve radove. Predaju u školi – komentariše ovaj neobični profesor, koji je i sam prvo predavao u školi.
Do 1980. godine je bio nastavnik u 14. gimnaziji, da bi potom doktorirao i naredne dve decenije bio predavač na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu. Od 2000. godine radio je na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je dočekao i penziju.
Fudbaleri Rumunije genijalnom akcijom podstiču decu da uče matematiku
– Volim rad sa studentima. Veća mi je radost da popravim jedno dete, nego sva priznanja i novac – iskren je naš sagovornik. – Kao što ja nikada nisam poštovao autoritete, već sam ih proveravao, tako sam učio i svoje studente. Nisam od onih što se pred studentima predstavljaju kao veliki autoriteti. Naprotiv, mislim da oni treba da ruše koncept predavanja i da ga svojim pitanjima ožive.
Posao na fakultetu je učiteljski, kaže, i njegova suština je da profesor popravlja studente sa kojima radi. U tom procesu, dodaje, često poprave i oni njega.
– Nema veće radosti od toga kad oni meni pronađu grešku, kada se stvori interakcija na času. To i njih i mene čini boljim ljudima – zaključuje Radenović.
Izvor: Novosti.rs
Nedavno je sada popularni prof. dr Stojan Radenović izjavio da “mladima ne treba da predaju babe i dede”. Profa je sasvim upravu, ali interese nekih struktura su protiv toga. Čovek može da radi dok može, dok mu psuho-fizička i mentalna snaga to dozvoljavaju. Sama jedinka treba da bude svesna da može da radi, pogotovu da se bavi prosvetom i naukom dok je mlad bez preterane demencije. Kod nas još na univerzitetima predaju profesori sa ozbiljno narušenim zdravlje, oni ne mogu da dođu do učionice, a kamo li da održe visoku naučnu tenziju. U privredi takođe rade odavna zaslužni ljudi da odu u penziju. RTB Bor vodi (ne)čovek sa 68 godina, od rada toliko utrošen da ne zna niti šta je rekao ni kome je rekao. Izmišlja rad sa profitom (a zaboravio na gubitke do juče) obara rekorde, a zaboravio, ostvarene rekorde svoje firme. Za njega svaki dan se postižu neverovatni rekordi. U svemu tome ima veliku podršku premijera i vlade. Pre neki dan u Narodnoj skupštini premijer se ozbiljno naljutio narodnog poslaniku dr Branislavu Mihajloviću, koji je potsetio da je čelnik RTB Bor trošio novac na neracionalne investicije i promašio u sveri investiranja u izgradnji nove topionice i nabavke nefunkcionalne rudarske opreme, a nije pomenuo izmišljenog profita iz tekuće proizvodnje, ha, haaaa. Čelnik RTB Bor ne zaboravlja intrige, hvalospeve i prekomerne laži i manipulacije s ljudima, poltronima i klimoglavcima. Takvi zaboravni ne mogu da izvuku i onako “rastuću” privredu Srbije.
Ukoliko odete na sajt gde se nalaze spiskovi „Highly Cited Researchers“ na kome je Radenovic vidi se da pored imena pomenutog Steve Stevica takodje stoji i „Serbian Acad Sci, Serbia“, tako da Radenovic nije jedini pored cijeg imena stoji „Serbija“, sto je velika greska clanka. List Politika je vec nekoliko puta pisao o Stevi Stevicu i naucna zajednica u Srbiji zna da je on najuticajniji naucnik u Srbiji i najuticajniji matematicar na svetu. Malo je cudno da se pise o Radenovicu koji je na zacelju ove liste kad imamo nekog ko je prvi na njoj.
Naravno da je pomenuti nas naucnik-istyrazivac jedan od najuticajnijih ne samo u Srbiji nego i u svetu. Ali u 2015 godini ja sam bio jedini iz Srbije sa afiliacijom BU (sto Tomson Reuters jedino racuna) i zbog toga je BU za rangiranje na Sangajskoj listi dobio 100 poena. To je i odlucilo ulazenju medju 300 univerziteta (prvi put). Pomenuti kolega nije imao afiliaciju BU sto je steta. Verovatno kada bi i ostali nasi istaknuti matematicari po belom svetu bar na nekim radovima stavljali afiliaciju BU nas univerzitet bi bio jos bolje plasiran. To je i razlog sto su mediji vise pisali o meni nego o ostalima. Jer stvarno ja sam 2015 godine jedini postigao taj uspeh. Mogu da napomenem da sam mozda jedan od retkih istrazivaca iz Srbije koji je publikovao u preko 100 inostranih casopisa, sa vise od 120 stranih koautora i preko 60 domacih. A jos sam na kraju sedme decenije zivota. Nije nikakvo hvaljenje nego samo objasnjenje raznim komentatorima koji imam utisak bez razloga zele da omalovaze moj rad-uspeh.