Roditelji koji se boje svoje dece

Kada se kaže „nasilje u porodici“ obično se misli na agresivne roditelje koji maltretiraju svoje dete. Ali zastrašujući je broj obrnutih slučajeva: deca maltretiraju roditelje, a oni o tome ćute – jer ih je sramota.

Bolja je „čvrsta ruka“?

Tobijas od početka godine živi ovde, sa mladima slične sudbine. Njihove priče zvuče gotovo identično: loše društvo, droga, nisu imali volje nizašta, problemi sa policijom… Trinaestogodišnji Marsel potukao se sa novim dečkom svoje majke koja ga je odgajala bez oca. Sada i on živi u domu u kome vladaju stroga pravila – skoro kao u vojsci. Škola i učenje. U slobodno vreme je prava nagrada ako sme da se ode na pecanje, malo radi u bašti ili gledaju filmovi.

Šta je pošlo pogrešno u njihovim porodicama? Mladima je veoma teško da odgovore na to pitanje. Premalo pravila? „Moram da kažem da sam pravio mnoge gluposti za koje nikada nisam bio kažnjen“, priznaje Tobijas. I pedagog koji prati njihov razvoj objašnjava da to nije tako jednostavno, niti je pitanje da li ima suviše ili premalo pravila: „To često nije nikakvo ciljano nasilje, već pre čin nedoumice i očaja“.

- Advertisement -

Ima li nade? Dok se gledaju suze majke, deluje gotovo apsurdno što psihijatar Rothaus objašnjava da su i deca po pravilu podjednako nesrećna – i Tobijas ima maminu sliku na stolu. „Imao sam slučaj jedne devojčice koja mi je stalno govorila da je nesrećna što se svađa sa majkom i da bi volela da to promeni.“ Ali kada onda roditelji zaista došli na zajedničku terapiju, u trenutku su se svi „vratili u stare rovove“ i ćerka je odmah nastavila d vređa i ponižava roditelje.

Šta dakle da se radi? Psihijatar jedino može da savetuje da roditeljima ne pomaže mnogo da „gutaju“ sve što im se radi i da se nadaju da će njihovo dete da se „opameti“. Nakon nekog perioda nasilja, važan prvi korak je – potražiti stručnu pomoć. U suprotnom će sukob pre da eskalira, nego što će da se smiri. „Jer tek kad roditelji uspeju sebe da nateraju da posete savetovalište i da nakon toga kažu da ’moraju da se postave granice’, tek onda zaista i počinje da se razvija nekakav odnos.“

Tako je i kod Martine. Ona još uvek plače kada pomisli na svog sina, ali on joj iz popravnog doma i dalje šalje SMS-poruke. U njima su za sada još uvek pretnje i psovke, ali i njemu mora da je jasno da – tako to ne ide.

Izvor: Dojče vele

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img