Hajduk nije samo lik iz moje knjige, to je svako ko se trudi da ispravi svoje greške i ispliva na površinu, tvrdi dečji pisac Gradimir Stojković.
– Ostareli hajduk iz Beograda, kao što sam ja, živi miran i povučen život u Brestoviku, ali se svakodnevno bori da opravda tu titulu – dodaje Stojković.
Poetično, kako samo pisac i pesnik može, počinje priču o svom “šašavom životu”, koji je na mnogo načina obojila njegova najpoznatija saga o “Hajduku”. Te knjige o odrastanju dečaka iz provincije, Gligorija Pecikoze i njegovoj borbi da nađe svoje mesto u haosu velegrada, privolele su mnoge generacije da se zaljube u čitanje. I u Beograd. Njihov tvorac, ipak kaže da su nastale slučajno, jedne hladne zime.
– Tada sam već uveliko radio kao nastavnik tehničkog u OŠ “Đura Daničić” u Beogradu. Produžili su nam zimski raspust pa sam napisao roman. Znam samo da sam to učinio iz revolta, jer većina knjiga u dečijoj lektiri nije bila za čitanje. Želeo sam da deci poklonim nešto što bi čak i loši đaci čitali sa zadovoljstvom – priča pisac.
Kako kaže, Hajduk kao ličnost u stvarnosti ne postoji, već je kombinacija likova i sudbina dece koja su iz unutrašnjosti dolazila u Beograd, veliku “životinjku” u kojoj plivaš ili se udaviš. Hajduk je onaj koji je isplivao i zato je postao simbol svih onih koji su se izborili za svoje mesto pod suncem ovog grada. Za hajduka Gradimir smatra i samog sebe. Rođen je u malom vojvođanskom mestu Mramorak, gde je završio osnovnu školu, dok je mladost proveo u Vršcu i Pančevu.
Prvo sećanje na “Isusov lik” u prozorskom oknu
Najranije sećanje iz detinjstva poznatog pisca bila je neobična šara u staklu kuhinjskog prozora, koja je mnoge podsećala na lik bradatog muškarca, iako je Gradimir u njoj video šumu prekrivenu snegom.
– Seljani, su vrlo često prolazili pokraj našeg prozora, krišom govoreći da je to lik Isusa Hrista. Taj lik na prozorskom oknu je i dan današnji mogu da vidim kad sklopim oči – priznaje pisac.
Iako se školovao za tehničara, pisanje ga je uvek privlačilo kao magnet. Imao je samo 15 godina kad mu je priča “Povratak u Eden” objavljena u beogradskom časopisu “Budućnost”, sa 17 je objavio prvu zbirku pesama. Ipak, najveću slavu stekao je u poznijim godinama, kad je napisao “Hajduka u Beogradu”, koji je postao njegov najveći ponos, ali i najteža kazna.
– Verovali ili ne, po bibliotekama mi vele da je “Hajduk” među najčitanijim knjigama, a deca, pošto ga pročitaju, počnu da se zanimaju i za ostale knjige. To mi je najveća radost. Knjiga je posle prvog tiraža od 5.000, štampana u 15.000, pa u 60.000 primeraka. Na žalost, izdavačke kuće su me toliko puta prevarile da sam odlučio da stopiram prodaju. One se danas ne mogu naći ni u jednoj knjižari, samo u bibliotekama. I možda je tako bolje. Deca će za nju čuti od roditelja, nastavnika ili drugara i naći način da dođu do nje – siguran je Stojković.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: STVARAOCI ZA DECU
Na današnji dan Hans Kristijan Andersen objavio prvu knjigu bajki
DANSKI pisac Hans Kristijan Andersen (1805‒1875) jedan je od najpoznatijih pisaca bajki svih vremena. Njegove priče prevedene su na više od 125 jezika, a među najpoznatijima su "Carevo novo odelo",...
“Deci su potrebne realne bajke”: Na današnji dan je rođena Astrid Lindgren
„Dete se rađa ni loše, ni dobro. Ko određuje, da li će ono biti otvoreno i dobro ili bezosećajni, nasilni usamljeni vuk? To smo mi, njegovi roditelji - ljudi koji...
Biljana Mihajlović, ilustratorka: “Neizmerna je sreća raditi ono što voliš”
Kako si počela da se baviš ilustracijom? Crtam oduvek. Od 2014. godine sam radila za inostrano tržiste preko različitih platformi, ali pravim početkom smatram svoj rad u dečijem časopisu „Hajmo...
Ljubivoje Ršumović: Sve se formira u detinjstvu, najčešće naši vlastodršci to ne razumeju
Pesnik, pozorišni i televizijski autor za decu Ljubivoje Ršumović za Tanjug ističe da u današnje surovo vreme u kome se dešavaju mnoge zastrašujuće situacije, roditelji uvek moraju da budu ikona...
Nema komentara.