„Šašava priča“ beogradskog hajduka: Zbog njega su mnoge generacije počele da čitaju

Hajduk nije samo lik iz moje knjige, to je svako ko se trudi da ispravi svoje greške i ispliva na površinu, tvrdi dečji pisac Gradimir Stojković.

Moj prijatelj Mika Antić

Jedan od najvećih uticaja na njegovu karijeru imao je čuveni pesnik Mika Antić, sa kojim je Gradimir osvario veoma prisan odnos.

- Advertisement -

– Mika je bio narodski tip čoveka koji je svima prijatelj. Iako sam se više družio s njegovom sestrom Jelenom, Miku sam posmatrao kao uzora. Kad sam sa 17 godina dobio nagradu za pesmu na Vojvođanskom konkursu on je bio u žiriju i nakon još nekoliko osvojenih nagrada rekao mi je: „Sad moraš da izdaš zbirku pesama“. Doneo sam mu svojih 100 pesama, on je sedeo u kafani okružen ljudima. Dok je razgovarao s njima, odabrao je 33 moje najbolje pesme – seća se pisac.

Sudbinu jednog od najpoznatijih dečijih pisaca ovih prostora najbolje je opisao Raša Popov, najavljujući ga na jednoj od kulturnih manifestacija: „Ovo je Gradimir Stojković, Hajduk u Beogradu. Da živi u Americi on bi imao svoje ostrvo, a vidite ga ovde kako je oronuo i kakve su mu cipele.“ Zato na pitanje da li smatra da ga je ova zemlja izdala, Stojković odgovara:

– Jel to neko trik pitanje? Možda je bolje pitati koga ova zemlja nije izdala. Nas umetnike sigurno jeste. Ni od Jugoslavije, ni od Srbije i Crne Gore, a ni od Srbije nikad nisam dobio nikakvu pomoć i podršku za rad. Kod nas pisci postaju priznati i cenjeni tek kad umru. I kako očekujete da nam deca budu kulturna u okruženju gde je kultura potpuno zapostavljena? – pita dečiji pisac.

Teška finansijska situacija i nemogućnost da od svog „pera“ zaradi dovoljno za normalan život naterala ga je da radi najrazličitije poslove: od lift montera, preko nastavnika u osnovnoj školi „Đura Daničić“, stručnjaka za marketing, do bibliotekara…

Danas kao penzioner, prvi Hajduk, Gradimir Stojković, živi u Brestoviku nadomak Beograda, sa suprugom i sinom. Voli da sedi u bašti, održava voćnjak i vinograd, zaliva svoje ruže i, naravno, piše. Knjiga koju je nedavno izdao, “Na bregu kuća mala” njegov je novi ponos.

PRODAO KNJIGU DEČAKU I ZAPLAKAO

- Advertisement -

– U teško doba inflacije, prodaja prva tri dela o Hajduku izvukla su me iz bede. Kad je Jugoslavija pukla, za 350 knjiga dobio sam 350 maraka, a ni dinar od 15.000 primeraka u tiražu nikad nisam video. Jednog dana sam nosio “Hajduka” u rukama kad mi je dečak na ulici prišao i pitao da je otkupi. Prodao sam mu je za marku, a on ju je zagrlio i poljubio. Čim sam ušao u zgradu počeo sam da plačem.

NEĆU U LEKTIRU DA ME DECA MRZE

Saga o Hajduku ušla je u lektiru za osnovce u Republici Srpskoj. Iako su i škole u Srbiji htele isto, Gradimir nije dozvolio.

– Ne želim da me deca mrze! Ako im nametnete da nešto čitaju, oni će to raditi s odbojnošću, a Hajduk treba da služi za radost – kaže pisac uz osmeh.

Ivana Nedić

Izvor: Blic

spot_img

Najnovije

Velika Britanija: Zabrana društvenih mreža za mlađe od 16 godina i ograničenja na platforme za igre i lajvstriming

Britanski premijer Kir Starmer najavio je da će za mlađe od 16 godina biti zabranjene društvene mreže i uvedena ograničenja na platforme za igre i lajvstriming.

Nasilje se i dalje normalizuje u sportu: 77% prijavljenih negativnih iskustava čine vikanje, vređanje i ponižavanje dece

Kada disciplina prestaje da bude vaspitna metoda, a postaje nasilje? Na to pitanje odgovara istraživanje koje je uradila prof dr Jovana Škorić, a koje otkriva zabrinjavajuću svakodnevicu mnogih mladih sportista u Srbiji

Stiže najduži dan u godini – kada tačno počinje leto?

Prvog dana leta dnevno svetlo u Beogradu trajaće čak 15 sati i 36 minuta: sunce izlazi u 4.53, a zalazi u 20.27.

Izrečena presuda: Vladimiru Kecmanoviću 14 i po godina zatvora, Miljani Kecmanović skoro tri godine

Viši sud u Beogradu osudio je Vladimira Kecmanovića na kaznu zatvora 14 godina i 6 meseci, a Miljanu Kecmanović na dve godine i 11 meseci zatvora.

Roditelji su danas „helikopteri“ – deci treba oslonac, ne stalni nadzor

Istraživanja pokazuju da deca koja su odrastala tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka nisu postala stabilniji ljudi zato što su imala bolje roditelje ili kvalitetnije obrazovanje, već zato što su mnogo ranije naučila da se nose sa problemima, međusobnim sukobima i dosadom.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img