Selektivni mutizam je kompleksan anksiozni poremećaj koji se (uglavnom) javlja u detinjstvu, a karakteriše ga nemogućnost komuniciranja u određenim socijalnim situacijama.
Istraživanja su pokazala da određena grupa dece može imati i problema kod procesuiranja specifičnih senzornih informacija – pa tako mogu biti pojačano osetljiva na određenu vrstu zvuka, na određenu svetlost, ukus, dodir. U mojoj praksi se pokazalo da su svi dečaci sa kojima sam radila voleli da se igraju sa određenom igračkom, koja je po teksturi bila jako mekana i punjena nekom vrstom materijala koji je šuškao. Tu lutku su jako voleli i pokazivali naklonost prema njoj, što se nije pokazalo kod ostale dece koja su dolazila na terapiju.
Jedan deo dece sa selektivnim mutizmom (oko 20%) ima poremećaje u govoru, teškoće u učenju što još više dovodi do njihovog zatvaranja i nemogućnosti komunikacije u novoj sredini. Takođe se kroz istraživacki rad pokazalo da određeni broj dece dolazi iz biligvalnih i multilingvalnih okruženja. Ova deca su, obično, promenila mesto boravka pre početka obrazovnog procesa- rasla su u sredini u kojoj se govori jedan jezik, a kreću u vrtić ili školu u zemlji u kojoj se govori drugi jezik. Kod ove grupe dece postoji veliki strah od izražavanja na drugom jeziku i mogućnosti greške tokom govora na novom jeziku i u novom okruženju. Zbog preplavljenosti emocijom straha deca se povlače i prestaju da govore.
Kako prepoznati dete sa selektivnim mutizmom i koje su njihove karakterisitke? NE POSTOJI RAZLIKA U PONAŠANJU DETETA SA SELEKTIVNIM MUTIZMOM I DETETA KOJE NEMA SELEKTIVNI MUTIZAM, KADA SE DETE SA SM-om NALAZI U SIGURNOM OKRUŽENJU. Jedna mama je svoju ćerku od 4 godine opisivala kao jako živahno i pričljivo dete kod kuće. Jedan tata je opisivao svog sina kao neuhvatljivog i nezaustavljivog kod kuće. Ono što ih razlikuje od druge dece su socijalne situacije u kojima prestaju da govore zbog jako izražene emocije straha, koja ih u potpunosti preplavi.
Kod neke dece sa SM-om pokazalo se da imaju hladan izraz lica i da se nikada ne smeju u novom okruženju, imaju krut govor tela sa pognut ramenima ka napred, izbegavaju kontakt očima, glavu okreću suprotno u odnosu na ljude sa kojima treba da komuniciraju (ukoliko je jedan od roditelja u blizini, glavu okreću ka njemu), radije biraju da budu sami u uglu prostorije i igraju se, ukoliko izaberu da se igraju u grupi ne uspostavljaju verbalnu komunikaciju ni sa jednim članom grupe.
I za kraj… Ono sto je meni jako bitno kada krenem da radim sa detetom koje ima selektivni mutizam je STVARANJE PRIJATNOG OKRUŽENJA U KOME ĆE USPETI DA SE OPUSTI I OSETI PRIJATNO I SIGURNO, onog trenutka kada se dete oseti sigurno ono počinje da govori. Svoj način rada pokušavam da prenesem i na ucčiteljice i vaspitače jer rad sa detetom sa selektivnim mutizmom zahteva vreme, jako izraženu empatiju i empatičko slušanje, kao i veru u njegove kapacitete i mogućnosti.
Piše: Marija Živković, psiholog i dečji psihoterapeut
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
Da li kao posledica vrsnjackog nasilja,gde je detetu I dijagnostikovana anksioznost,moze doci do selektivnog mutizma!?
Idalje se borino sa skolim(dir,uciteljicom I skolskim psihologom)Koji ne prihvataju izvestaje psihijatra I psihologa I nezele konunikaciju ni saradnju!
Hvala za odgovor!