Piše: Angelina Radulović
Već dugo se kanim da napišem ovaj post. Ali, kako god da krenem, nekako zvuči previše „hejterski“, prorade mi emocije bre, pa nikako da se slegnu.Sada, kada je vremenska distanca manje više bezbedna, jer najstarije Radulovića dete ima skoro 12, a najmlađe 5 godina, vreme je da na jednom mestu saberem najzanimljvije komentare na činjenicu da smo moj Milanko i ja rešili da je za našu ljubav troje dece adekvatan broj. Naša čaršija je to gledala na vrlo raznolike načine, iako ih se zapravo to koliko dece podižemo uopšte ne tiče. Osim možda u slučaju da tu decu zanemarujemo ili zlostavljamo, ali to su, gle ironije, jedine situacije kada čaršija zapravo ćuti.
Pravo da vam kažem, i sama sam bila iznenađena činjenicom da imam troje dece. Hej, troje, podosta od nekog ko je na početku studija bio ubeđen da se nikad neće udati, a da će dete roditi kad biološki sat pokuca na vrata. Srećom, moj muž je očito imao bolje moći predviđanja nego ja, pa mi je posle tri meseca zabavljanja, u idili morske romantike obećao da ćemo imati troje dece. Тri dana sam bila ljuta na njega, on će meni, emanciopovanoj da pravi čopor dece, ma nemoj. Al, Hercegovac je to, šta obeća- ispuni
Kad čaršija broji crtice na bebi testu
Jbga, lako je kad nađeš svog Čoveka. Pa smo tako mi za šest godina uspeli da rodimo troje (o ovome kako smo rodilI, a ne rodilA ću nekom drugom prilikom). Što bi rekla moja drugarica Dejana, takođe mama predivnog trojca dečice, čim prespavam noć u komadu ja poželim sledeće dete. I tako je i bilo. I nama je baš nekako tri savršen broj. Niti mislim da svi treba da imaju troje ili petoro, niti prekorno gledam one koji imaju „samo“ jedno, mislim da svako ima meru, a da bogami, neki ne bi ni trebalo da pokušavaju da produže ljudsku vrstu.
Ali, ne leži vraže, dok ja uglavnom nemam mišljenje o tuđem broju dece, uglavnom su svi imali o mom.
Nepristojna pitanja o deci
Počelo je, naravno, još u trudnoći. Najpre me priputitaju ljubazne ženice (uglavnom, mada je bilo i muškaraca), onako sve sa osmehom od uha do uha –
„Jel prvo“?
Kad ja kažem, isto uz osmeh, ne treće, kao iz topa pitaju:
– Aaa, imate dve devojčice?
I onda uživam u veeelikom znaku pitanja koji ima se pojavljuje iznad glave kada kažem da već imam i devojčicu i dečaka. Jer, koja bi budala poželela da rodi još jedno dete, i muči se i bogoradi kako se zbog njih sve odrekla, ako je sina naslednika jelte, već rodila?
Ako Vam je za utehu, a verovatno nije, svakako ste bolje prošli vi koji decu imate pa vam se iščuđavaju, nego mi koji ih nemamo. Naime, ljudi koji iz bilo kog razloga nemaju decu, zahvaljujući takvom okruženju imaju i stalan podsetnik na to da ih nemaju. Vi se bar okrenete svojoj deci i zaboravite na komentare.
U mom slučaju, šampionski komentar (i to od osobe koja me vrlo površno poznaje) je bio: „Šta voziš te rolere, rađaj decu, šta čekaš?“
Posle porođaja u Niškom porodilištu sa trećim detetom sestra mi je rekla „dobili ste sina, ispunila vam se želja“. U redu ja već imam kod kuće sina. Možda ste želeli ćerku, sada imate tri sina. Ne ja imam i ćerku kod kuće. Začuđeno me je pogledala i rekla“ Šta vam je trebalo treće?“
Isti slucaj,kuci sam imala cerku pa sina ,i treceg rodih ..i isto kao iz teksta zene..komentari ko da sam rodila cetu a ne njih troje. Suludo vreme.Mame samo napred,a ko jos nema da svako dobijr dete mu zelim.Ko ne zeli isto pozdravljam.Svi smo razliciti .🥰🥰🥰🥰
Prvo cerka drugo sin pa posle toga sedam godina razlike izmedju starije I mladje cerke-treceg deteta….da bilo je komentara ovihi onih al mislim da je to to sto su veci sve ih lepse gledati.. kad obuku tri nosnje na nastupu kuda …kad jedno drugo podrzavaju I uce …kad se medjusobno ljubomorisu I kao svadjaju ko ima prednost…kad placu I smeju se zajedno…ma bog da nekom troje nekom nista…mi smo jako bogati I treba da smo zahvalni na tome zivotu I bogu…I da jednostavno zivimo SVOJ ZIVOT I PUSTIMO DRUGE da zive kako hoce I moraju.hvala