Dve trećine našeg imunološkog sistema nalaze se u našim crevima. Naša utroba, taj neverovatni mehanizam izuzetne osetljivosti, odgovornosti i spremnosti, posle mozga ima najveći nervni sistem. Kada se s njom dobro postupa, zahvalna je na tome i postaje osnova našeg zdravlja
Koliko loša masnoća može da deluje štetno, toliko dobra masnoća ima izvrsno dejstvo. Ako izdvojite nekoliko evra više za hladno ceđeno maslinovo ulje (ekstra virdžin), umačete baget u balzam blagotvoran za srce i krvne sudove. Postoje mnoge studije o maslinovom ulju koje dolaze do istog zaključka: da ono može da štiti od arterioskleroze, celularnog stresa, alchajmera i očnih bolesti (kao što je degeneracija makule). Osim toga, vide se pozitivni efekti u slučaju upalnih bolesti, reumatskog artritisa, a služi i kao preventiva od nekih vrsta raka. Posebno zanimljivo za sve one koji se plaše masnoće jeste sledeće: maslinovo ulje ima potencijala da se izbori s neželjenim naslagama sala. Naime, ono blokira enzime u masnom tkivu, sprečava sintezu masnih kiselina koje rado stvaraju masnoću iz suvišnih ugljenih hidrata. Od maslinovog ulja ne profitiramo samo mi nego je i crevnim bakterijama to draga nega.
Dobro maslinovo ulje košta samo nekoliko evra više, nema ni mastan ni užegao ukus, nego svež i voćni. Katkad pri gutanju izaziva osećaj grebanja zbog štavila koje ima u sebi. Kome je ovaj opis u izvesnoj meri apstraktan, može se dobrom oznakom voditi do dobre flaše.
Sipanje maslinovog ulja u tiganj ipak nije dobra ideja jer vrelina mnogo toga uništava! Vruće ringle na šporetu jesu super za šniclu i jaje, ali ne i za uljane masne kiseline koje pritom mogu hemijski da se promene. Za pečenje je najbolje uzeti takozvano ulje za pečenje ili čvrste masnoće kao što su puter ili kokosova mast. Oni jesu puni zasićenih masnih kiselina, ali su stabilniji kada se radi o toploti.
Plemenita ulja nisu osetljiva samo na toplotu nego rado prihvataju i slobodne radikale iz vazduha. Slobodni radikali prouzrokuju mnoga oštećenja u našem telu jer su nerado tako slobodni, nego im je mnogo veća želja da se čvrsto vežu. Pritom se kače na sve moguće – na krvne sudove, kožu lica ili nervne ćelije, i tu se pobrinu za oštećenja sudova, starenje kože i nervne bolesti. Ako baš žele da se vežu za naše ulje, to je odlično, ali moliću lepo, tek u našem telu, a ne već u kuhinji. Zbog toga dobro zašrafite poklopac flaše i pravac u frižider.
Masno i premasno
Životinjska mast u mesu, mleko ili jaja sadrže mnogo više arahiodonske kiseline nego biljna mast. Od arahiodonske kiseline naše telo proizvodi signalne materije za podsticanje bola. Nasuprot tome, u uljima, kao što su kanola ulje, laneno i konopljino ulje ima više protivupalne alfa-linolenske kiseline, a u maslinovom ulju se nalazi supstanca sličnog dejstva koja se zove oleokantal. Masnoće deluju isto kao ibuprofen ili aspirin, samo u mnogo manjoj meri. Dakle, kod akutne glavobolje ne pomažu – ali redovna upotreba može pomoći u slučaju neke upalne bolesti, čestih glavobolja ili menstrualnih poteškoća. Katkad su bolovi blaži ako se vodi računa da se uzima više biljnih nego životinjskih masti.
Međutim, maslinovo ulje nije univerzalan lek za kožu i kosu. Dermatološke studije čak pokazuju da čisto maslinovo ulje lako iritira kožu i da kosa nanošenjem maslinovog ulja postaje toliko masna da se njen rast ne pospešuje i da je naposletku efekat nege sasvim poništen.
I s masnoćom u telu može se preterati. Preobilje – bilo dobrog ili lošeg – prevazilazi naše kapacitete. To je isto kao i kada se na lice nanese previše kreme. Preporuka fiziologa za ishranu jeste da se mastima pokriva dnevna potreba za energijom u iznosu od 25 do maksimalnih 30 procenata. To bi u proseku bilo 55 do 66 grama dnevno – krupni ljudi sportskog tipa mogu uneti i nešto više masti, a mirni ljudi sitnije građe radije manje. Jednim big mekom praktično je pokrivena polovina dnevne potrebe za masnoćom – samo je pitanje kojom vrstom masti. U slučaju sendviča s piletinom u sosu, lanca brze hrane Sabvej, stiže se do samo neka dva grama… kako će se preostala potrebna 53 grama uneti prepušta se samoj osobi.
Meso je “najkompetentnije”
Posle ugljenih hidrata i masti sada nedostaje treći – i najmanje poznat – kamen temeljac naše ishrane: aminokiseline. To je čudna predstava, ali neutralna sojina masa koja ima ukus oraha, ili začinjeno i posoljeno meso sastoje se od sićušnih kiselina. Kao i u slučaju ugljenih hidrata, sastavni delovi su u obliku različitih lanaca, zbog čega su drugačijeg ukusa i naposletku se i nazivaju drugačije, naime – proteini. U tankom crevu probavni enzimi rastavljaju tvorevinu, a zid tankog creva sebi grabi njene najvrednije delove. Postoji dvadeset takvih aminokiselina i beskrajno mnogo najrazličitijih mogućnosti da se kombinuju za stvaranje proteina. Na primer, uz njihovu pomoć mi ljudi gradimo DNK, svoje nasleđe, sa svakom novom ćelijom koju stvorimo tokom dana. To čine i sva druga živa bića, svejedno da li su biljke ili životinje. Zbog toga sve što se može pojesti u prirodi sadrži proteine.
Hraniti se bezmesno, a bez izvesnih nedostataka, ipak je teže no što se misli: biljke grade drugačije proteine nego životinje i često od neke aminokiseline koriste toliko malo da se njihovi proteini nazivaju „nekompetentni“. Kada želimo iz njihovih aminokiselina da gradimo svoje proteine, dolazimo do lanca samo dotle dokle može da dosegne jedna aminokiselina! Polugotovi proteini se potom prosto kvare i mi izmokrimo male kiseline ili ih nekako recikliramo. Pasulju nedostaje aminokiselina metionin, pirinču i pšenici (time i pšeničnom mesu, sejtanu) nedostaje lizin, kukuruzu čak nedostaju dve: lizin i triptofan! Ali ovo nije konačni trijumf ljubitelja mesa nad ljudima koji ne jedu meso: vegetarijanci i vegani samo moraju da mudro kombinuju hranu.
Jeste da pasulj nema metionina, ali zato ima ogromne količine lizina – pšenična tortilja s pireom od pasulja i ukusnim punjenjem isporučuje aminokiseline koje su čoveku potrebne za gradnju sopstvenih proteina. Ko jede jaja i sir takođe može da dovede u ravnotežu nekompetentne¬ proteine. U mnogim zemljama ljudi već vekovima sasvim intuitivno uzimaju obroke koji sve usklađuju: pirinač s pasuljem, rezance sa sirom, lepinje sa humusom ili tost sa puterom od kikirikija. Teoretski to ne mora da se kombinuje u jednom obroku nego tokom jednog dana (mada je često ovakva kombinacija čak i korisna inspiracija kada ne znamo šta da se skuvamo).
Postoje i biljke koje sadrže sve važne aminokiseline u dovoljnim količinama: soja i kinoa, ili amarant, alge spiruline, heljda i čija semenke. Sojina masa je zato s pravom na glasu kao zamena za meso – doduše sa ograničenjem da u međuvremenu sve više ljudi alergijski reaguje na nju.
Odlomak iz knjige “Ključ tela” Džulije Enders (Laguna, 2015)
Sve o potcenjenom organu.
Bestseler br. 1 iz oblasti zdravlja prodat u preko milion primeraka.
Ova knjiga pravi je fenomen! Otkako se pojavila na nemačkom tržištu zauzela je prvo mesto na svim top-listama. I sve do danas to se nije promenilo. Prava retkost, budući da je reč o knjizi čija je glavna tema naš organ za varenje. Džulija Enders s neverovatnom lakoćom i izuzetno duhovito opisuje najsloženije fiziološke procese tako da svako bez ikakvog predznanja može da ih razume.
Imidž „crne ovce među organima“ promenio se. Dve trećine našeg imunološkog sistema nalaze se u našim crevima. Naša utroba, taj neverovatni mehanizam izuzetne osetljivosti, odgovornosti i spremnosti, posle mozga ima najveći nervni sistem. Kada se s njom dobro postupa, zahvalna je na tome i postaje osnova našeg zdravlja. Ako želimo da se u svome telu osećamo dobro, da duže živimo i budemo srećni, moramo da negujemo svoju utrobu. To znači i obratno: prekomerna težina, depresije i alergije povezane su sa neuravnoteženošću crevne flore.
Utemeljena na najnovijim medicinskim istraživanjima, pred vama je knjiga koja otkriva fascinantne podatke. Mlada naučnica Džulija Enders šarmantnim tonom objašnjava i ističe koliko su creva složen i čudesan organ.
Utroba je ključ tela: ona nam otvara sasvim nov pogled kroz zadnja vrata.
„Niko do sada nije ovako uzbudljivo i duhovito pisao o organima za varenje!“ Stern
„Džulija Enders je znanje iz medicine koje poseduju samo lekari specijalisti predstavila tako zabavno i savršeno lako da bukvalno svako može da ga razume.“ Frankfurter Allgemeine Zeitung
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: KULTURA ISHRANE
Prijavite se za novi besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem – Lepim Brkom, podstičemo...
Prijavite se za besplatan vebinar “Šta nam jedu deca?”
Portal Detinjarije već 10 godina aktivno se bavi promocijom zdravije ishrane dece, a kroz časopis i radionice Kuvajmo s decom, sa našim gastro urednikom Nenadom Gladićem - Lepim Brkom, podstičemo...
Kako smo u našoj kući rešili problem probirljivosti u jelu
Piše: Željka Kurjački Stanić, psiholog i psihoterapeut Pre nego što sam dobila decu, naravno, imala sam samopouzdanje i roditeljsko umeće i mudrost jer sam kao psiholog i kao neko ko...
Dr Perišić: Pileća džigerica zdrava za decu, ostale pune teških metala
Pojedini nutricionisti pileću džigericu nazivaju čak i otrovom zbog visokog sadržaj holesterola i masti, dok oni starijeg kova tvrde da je odlična za krvnu sliku i da je treba davati...
2 komentara