Svake godine, 2. aprila, na rođendan Hansa Kristijana Andersena, obeležava se Svetski dan dečje knjige s ciljem da se podstakne ljubav prema čitanju i ukaže na značaj knjiga u odrastanju dece.
– ... Pričvrstiše joj mala bela krila na leđa, pa je tako i ona mogla leteti sa cveta na cvet sa svojim Cvetnim kraljem. Svuda je vladala radost, a mala lastavica je sedela u svom gnezdu i pevala im najbolje što može...
– I živeli su srećno do kraja života.
– Jeste, tako je bilo.
– A šta je bilo posle?
Srce se staroj zimi stište od tuge kada to vide, pa se reši da pokrije čime zemlju, da joj toplije bude. Zato se obrati svojim kćerima pahuljicama koje su pored nje plovile na oblacima.
Nekada su u selima putujući pripovedači okupljali decu i odrasle i pričali im bajke: "Bio jednom jedan…" Ali te priče se vremenom gube. Čuvaju ih u "Selu bajki". I to ne samo za 26. februar, Svetski dan bajki…
Za mnoge porodice leto je vreme odmora, slobode i predaha od školskih obaveza. Ipak, kod pojedine dece i tinejdžera prelazak iz ustaljenog školskog ritma u opuštenije letnje dane može da izazove osećaj anksioznosti.
Roditelji često traže „magični broj”. Da li je to osam? Deset? Dvanaest? Zanimljivo je da u mnogim zemljama zakon ne određuje minimalni uzrast deteta za ostajanje kod kuće bez nadzora.
Sve slabiji rezultati na testovima iz Srpskog jezika na Maloj maturi predstavljaju ozbiljan problem celom našem društvu, a ne samo nastavnicima Srpskog jezika, zbog toga što ukazuju na smanjivanje sposobnosti učenika da uče, pa čak i da misle.