Današnji adolescenti provode više od punog radnog vremena izlažući svoj mozak digitalnoj tehnologiji. Pošto provode tako mnogo radnog vremena piljeći u kompjuterski ili televizijski ekran, ovi mladi ljudi ne učvršćuju normalne neurnoske puteve koji su u njihovim mozgovima potrebni da bi razvili veštine tradicionalne komunikacije licem u lice.
Dok se mozgovi dece adaptiraju na brze pretrage Interneta, njihovi neuronski sklopovi i neki delovi mozga koji se obično prilagođavaju tradicionalnijim metodama učenja postaju sve manje razvijeni.
Tek što smo se sudarili sa ovim problemom napravili smo gomilu propusta. Na početku smo mu jednostavno zabranili da prilazi kompjuteru. Izuzeci su bili veoma retki. Lozinke su bile svuda.
Letnji raspust… Samo dve reči, a u njima ceo jedan svet. Svet u kome vreme teče sporije, dani su duži, a smeh odzvanja sa igrališta, dvorišta, reka i mora.
Za mnoge porodice leto je vreme odmora, slobode i predaha od školskih obaveza. Ipak, kod pojedine dece i tinejdžera prelazak iz ustaljenog školskog ritma u opuštenije letnje dane može da izazove osećaj anksioznosti.
Roditelji često traže „magični broj”. Da li je to osam? Deset? Dvanaest? Zanimljivo je da u mnogim zemljama zakon ne određuje minimalni uzrast deteta za ostajanje kod kuće bez nadzora.
Sve slabiji rezultati na testovima iz Srpskog jezika na Maloj maturi predstavljaju ozbiljan problem celom našem društvu, a ne samo nastavnicima Srpskog jezika, zbog toga što ukazuju na smanjivanje sposobnosti učenika da uče, pa čak i da misle.