šta vi mislite, što nam se neke stvari sviđaju: da li zato što se rodimo tako ili zato što nam otkad znamo za sebe samo to kupuju i onda nam se sviđa iz navike i jer ne znamo za neke druge opcije? i ne mislim tu samo na igračke, već i na mnoge druge stvari koje nekako radimo po navici jer je neko rekao da tako treba, a ne znamo ni ko, ni kad, ni čemu.
Ljudi misle, ako svako može da radi ono što ja radim, zašto to ne bih prepustila drugima — vrtiću ili školi? Ali ja ne želim to da prepustim drugima. Meni se dopada moj posao.
U najvećem broju slučajeva, dečaci su ti koji su prikazani kao aktivni, radoznali, istraživači, pobednici. Devojčice su prikazane najčešće kao objekti, pasivne; njihova se vrednost meri drugačijim vrlinama, među kojima se kao najvažniji ističu lepota i fizički izgled.
Mogu li žene imati sve - i blistavu karijeru na kojoj im zavide i sjajan porodični život u kome uživaju? Vreme je da prestanemo da se zavaravamo da mogu, poručuje žena koja je zbog dece napustila jednu od pozicija moći. Superžene ne postoje, osim u izuzetnim okolnostima, ali ni muškarci koji imaju “sve” nisu ništa brojniji, zaključuje ona.
Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.
Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu.
Piše: Filip Gacić
U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.