Kad te deca poraze tvojim oružjem…
Dok im za pesmice i školsko gradivo treba vreme, naše izjave koje mogu da zloupotrebe protiv nas pamte na prvu loptu. Nekad je to simpatično, nekad baš smelo a nekad na granici advokature…
Dok im za pesmice i školsko gradivo treba vreme, naše izjave koje mogu da zloupotrebe protiv nas pamte na prvu loptu. Nekad je to simpatično, nekad baš smelo a nekad na granici advokature…
Dete koje je ostalo je tužno, i pomalo ljubomorno. Neobično mu je, nema sa kime ni da se igra ni da se svađa, dosadno mu je.
Danas kada je ženska moda skoro pa nehumana, pitam se kako da ih naučim, kako da mi veruju da sve one stvari koje stežu, guše i dave nisu vredne traćenja vremena?
Imala sam istu nedoumicu i kao baštovanka i kao roditelj. Samo što sam kao roditelj puno opreznija, i nikada ne podrivam koren radi nekih sitnih korovčića.
Posle duge zime koja doduše nije bila preterano hladna ali je bila maglovita, siva i ko i sve zime –nadžak-baba, proleće je nešto čemu se svi radujemo.
Mnogo je naporno. Majkemi! Deca i muževi vole sve što nije zdravo od hrane. A mame plaču dok prosipaju zdravu čorbu od kelerabe koju niko nije hteo.
Zahvaljujem Ćopiću što je ulepšao mnoga detinjstva i poslao mudrosti naraštajima koji dolaze. I što je veličao prave vrednosti i umetnuo ih u stihove.
Mame, odgovorne i organizovane, uvek kupe nekoliko kotura selotejpa, makaze, ukrasne kese i papire. I tako su spokojne kada se ide na neki rođendan ili neko slavlje. Ali, avaj!
Znam da to nije da bi meni napakostio ili me napravio ljubomornom. To je čista očinska ljubav. Ona koja je slepa za razumne odluke i pametne izbore.
Planina i njeno zabačeno seoce nisu samo bili fenomenalno igralište već i jedna velika zelena i dobro provetrena učionica. Tamo smo naučili mnogo životnih mudrosti.