Pet godina nisam kafu popila. Taman dignem šoljicu i – saspem je za vrat!
Ako je ovaj post čitao neko, ko još dece nema, molim da ga odmah zaboravi, u cilju produžetka ljudske rase. Nije to baš sve tako. Šalila sam se.
Ako je ovaj post čitao neko, ko još dece nema, molim da ga odmah zaboravi, u cilju produžetka ljudske rase. Nije to baš sve tako. Šalila sam se.
U liftu je stajala komšinica. Sa ćerkicom koja je nosila torbu. Veličine dovoljne da u nju stane mladunče sinjeg kita. Ispod miške je držala flautu, trudeći se da zadrži u naručju odbojkašku loptu.
Književnica i novinarka Jelica Greganović za čitaoce Detinjarije napravila je svoj izbor od pet knjiga za čitanje na raspustu.
Bespućima interneta vije se roditeljska strava. Stiže vreme ekskurzija, nastava u prirodi, letovanja i ostalih ekstremnih sportova…
Stvarnost je plakat na autobusu, na kom vesela petočlana porodica ripa u mlazevima kristalne vode. Deca u rukama drže lopte i lađice, otac se smeška najskupljim zubnim implantima i ima torzo kakav bi i najbolji Foto-šop samo poželeo.
Od prvog trena majka Kobra, napeta kao struna od silne opuštenosti, treperi nad pojavom i životom svog deteta. Desi li joj se još koji takav dar Božji, njeni živci će se pretvoriti u zategnutu mrežu, čiju izdržljivost će iskušavati nebrojene životne situacije u koje se deca tako talentovano dovode.
Raspust je u zaletu. Svi koji su uspeli da se probiju kroz zamke i zasede prosvetnog sistema, raspušteni su do poslednjeg daha. Škola im se čini kao daleki, skoro sasvim zaboravljeni san, a septembar deluje dalje od sazvežđa u kom je planeta na kojoj je negde i njihova škola… Lokacija je do daljnjeg izbrisana iz svih sećanja…sem školskog dvorišta, naravno.