Preterano zaštitnički stav roditelja ne dozvoljava deci da sazrevaju
Ovo nisu teške stvari. Pa ipak, mnogim majkama ne polazi za rukom, te one potpuno naopako vaspitavaju svoju decu.
Ovo nisu teške stvari. Pa ipak, mnogim majkama ne polazi za rukom, te one potpuno naopako vaspitavaju svoju decu.
Izgradnja dečije ličnosti odvija se u porodici, ona je srce civilizacije, zato će pravu meru vaspitanja pre naći roditelj nego administracija koalicionih vlada ili „nezavisni” aktivisti
Ja zaista želim ono što je najbolje za vas, nemojte pogrešno da me shvatite. Ali smatram da sakrivanje od vas činjenice da je život naporan i da zahteva puno rada, nije ono što je najbolje za vas.
Ne sedim ovde, čitavih pet metara od svoje dece, zato što sam suviše lenja da ustanem. Sedim ovde zato što ih nisam dovela u park da bi naučile kako da manipulišu drugima i nateraju ih da rade njihov posao. Dovela sam ih ovde kako bi naučile da stvari rade same.
Da li je naša potreba i težnja da uvek budemo savršeni roditelji činilac koji deci u kasnijem životu odmaže?
Knjigu “50 opasnih stvari koje bi trebalo da dozvolite vašoj deci da urade” odbilo je 16 izdavača u strahu od roditeljskih tužbi. Autori se nisu predali i knjigu su počeli da štampaju po narudžbini. Ubrzo, knjiga je postala jedna od najprodavanijih na Amazonu.
Helikopter roditelji su oni roditelji koji neprestano bde nad svojom decom i, po potrebi, uskaču kad god negde zaškripi uklanjajući svaku prepreku pred kojom bi dete moglo da se nađe. To su mame i tate koji su kontrol-frikovi.
U vreme kada su se deca do straha kao nikada ranije, štiteći ih od eventualnih negativnih uticaja, a ne previše šokantno činjenica da više od polovine roditelja ne dozvoljava deci da treniraju ragbi, hokej ili idite na plivanje da nema povrede.
Nalaženje sreće je životna misija, i to ne uvek uspešna. Zaista nemam snage da je tražim za četvoro. Tako da će moja deca morati da urade ono što smo i ja i svi drugi morali da radimo, i traže je sama.
Na njenom kauču ređali su se 20/30-godišnjaci koji su patili od depresije i anksioznosti a njihove mame i tate kao da su sa svim tim imali vrlo malo veze. Štaviše, svi oni su pričali o tome koliko “obožavaju” svoje roditelje.