Nalaženje sreće je životna misija, i to ne uvek uspešna. Zaista nemam snage da je tražim za četvoro. Tako da će moja deca morati da urade ono što smo i ja i svi drugi morali da radimo, i traže je sama.
Na njenom kauču ređali su se 20/30-godišnjaci koji su patili od depresije i anksioznosti a njihove mame i tate kao da su sa svim tim imali vrlo malo veze. Štaviše, svi oni su pričali o tome koliko “obožavaju” svoje roditelje.
Nisam vozač da mogu da kažem da sam i ja ostavljala sedmogodišnjaka u automobilu. Ali, radila sam štošta drugo što bi mnogi, da sam slučajno bila žrtva “loše karme”, proglasili neodgovornim roditeljstvom. Svi smo.
Ponekad je nekome potrebno samo da ga saslušamo, uključimo u razgovor ili pokažemo da nije sam. Ne možemo promeniti sve ljude i sve okolnosti, ali možemo promeniti način na koji se odnosimo prema drugima.
Ne možemo birati u kakvom ćemo se svetu roditi, kakve ćemo ljude sretati i koliko ćemo se međusobno razlikovati. Ali možemo birati kako ćemo se prema drugima odnositi.
Kreiranje uslova za razvoj društvenog ambijenta u kojem će preuzimanje odgovornosti i podsticanje empatije biti afirmisani, počev od rane socijalizacije, trebalo bi da, uz smernice, uputstva i procedure, budu prioritet.
Dete na početku osme godine školovanja često oseća strah od sveta odraslih koji mu se nameće. Ako skoro svakog dana započinjete razgovor pitanjem o srednjoj školi, dete može početi nesvesno da se povlači.