Ja svoju decu vaspitavam da odu od mene
Biti njihov heroj zaštitnik je kao da stavite flaster na problem, koji se vremenom širi i postaje velika rana u njihovom daljem životu.
Biti njihov heroj zaštitnik je kao da stavite flaster na problem, koji se vremenom širi i postaje velika rana u njihovom daljem životu.
Simbiotska tema nastaje kada su prirodne potrebe deteta za odvajanjem osujećene. To se dešava kada majka ima otvorene ili prikrivene negativne reakcije na znake detetovog izlaska iz simbioze.
Neka ponašanja roditelja nanose mnogo štete deci i sprečavaju ih na njihovom putu do uspeha.
Šta mislite da postižete tim tetošenjem, nalaženjem opravdanja i izgovora za svaki nerad, frenetičnim aplauzima za i najmanji uloženi trud?
Pokušavajući decu da zaštiti od svih opasnosti, prepreka, povređenih osećanja i strahova, naša kultura oduzela im je mogućnost da postanu uspešne odrasle osobe.
Svi želimo za našu decu da stasaju u mentalno jake, stabilne osobe, koje će moći da se suoče sa svim nedaćama sveta. Ali, većina nas često, u tome i omane. Upravo zbog ovoga…
Možda nisam dobra majka jer ga ne pazim po standardima novotalasnog roditeljstva. Roditeljstva koje brani detinjstvo na koje su ti isti roditelji nekada imali pravo.
Svi želimo za našu decu da stasaju u mentalno jake, stabilne osobe, koje će moći da se suoče sa svim nedaćama sveta. Ali, većina nas često, u tome i omane. Upravo zbog ovoga…
„Ja sam jedinica najboljih, najbrižnijih roditelja na svetu“, počinje svoju priču tipičnim uzrokom nastajanja anoreksije – prezaštićenošću. Nikada je nisu pritiskali, od nje očekivali, što je mali otklon od pravila. Al’ baš tu je „kvaka“ – Marina je dobro znala da oni svu svoju sreću dosežu kroz nju.
Postavlja se pitanje šta je glavni posao deteta. Pa da se kreće i u tom kretanju da padne i da se povredi i da nauči da se dočeka kada pada.