Iz ugla jedne tinejdžerke: Imate li srca da nas proglasite za promašaj?
Dok slušamo kako je naš drug bolji učenik, uspešniji u sportu, vredniji, sposobniji, kulturniji, odgovorniji, svestraniji… počinje da nas boli duša
Dok slušamo kako je naš drug bolji učenik, uspešniji u sportu, vredniji, sposobniji, kulturniji, odgovorniji, svestraniji… počinje da nas boli duša
Obratimo pažnju na to da smo mi ti koji su se razveli, te da se dete nikada ne može razvesti od svog oca/majke.
Roditelji današnje dece žive u kolektivnom uverenju da su učitelji dužni da njihovu decu nečemu nauče, te da je na njima sva krivica ako deca ostanu nenaučena.
Može se reći da je osnovni preduslov zdravog braka ili odnosa da u njega stupe dve odrasle osobe. Samo dve – ne i treća i četvrta i peta.
Evo nekoliko predloga koji pomažu da verno živite svoje egalitarne vrednosti čak i nakon dobijanja bebe.
Zapamtite, to je prvi korak – nikada pred detetom ne govorite loše o nekom ko bi, za njegovo dobro, trebalo da mu bude autoritet.
Pa najbolje je da sedim na jednom mestu i rastem dok dovoljno ne odrastem da znam kako o svemu da vodim računa…
Pa vas pitam, roditelji – treba li ja da sklanjam vaše dete kada staje u red ispred mog? Treba li ja da otimam iz ruku vašem detetu kada neće mome da vrati igračku?
Roditelji su odavno prešli granice koje nisu smeli i sve više zaboravljaju na činjenicu da su nastavnici stručni i edukovani za svoj posao.
To su deca koja neprestano žive sa podsećanjem da svojim roditeljima imaju da zahvale što su živi i da će jednog dana i oni o njima morati da brinu.