Internetom već neko vreme kruži pismo jedne učiteljice koje šalje poruku roditeljima – poenta praznika nije u onome što je ispod jelke, već u onome što je oko nje.
Bliži se Nova godina, a roditelji će uskoro početi bezglavo da jure po prodavnicama za idealnim poklonom za svoje mališane. Mora li tako?
Internetom već neko vreme kruži pismo jedne učiteljice koje šalje poruku roditeljima – poenta praznika nije u onome što je ispod jelke, već u onome što je oko nje.
“Dragi roditelji,
Znam da u ovo doba godine osećate pritisak da stvorite savršen i čaroban Božić. Znam da želite da vaša deca osete čaroliju Deda Mraza i da on donese najbolje poklone. To ponekad znači i stres za vas, zato ovo i pišem. Da bih vam otkrila jednu tajnu. Pišem, da bih vam rekla da mi vaše dete priča o božićnim praznicima svakog januara kada dođe nazad u školu.
Deca mi pričaju o danima kada ste svi bili zajedno kod kuće i gledali televiziju.
Pričaju mi o šetnji po najvećoj zimi kako bi došli do McDonald’sa.
Pričaju mi kako su bili kod bake i kako su bili uzbuđeni kada ste došli po njih posle posla.
Pričaju mi kako ste im dozvolili da se ušuškaju s vama u krevet.
Pričaju mi o tome kada ste igrali karte, išli na bazene i zaboravili njihov peškir.
Pričaju mi o tome kada ste za proslavu Nove godine išli kod prijatelja i pustili ih da budu budni do ponoći.
Pričaju mi kako su voleli što su u pidžamama ceo dan, a drugi dan ste išli na izlet.
Spominju oni i poklone, ali za njih Božić predstavlja vas, vašu ljubav, vaše vreme, rutine i sigurnost.
Vi ste njihova najdraža ‘stvar’!”
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Sve NIJE stvar organizacije. I tačka.
Moja najbolja drugarica je samohrana majka. Njeni dani izgledaju otprilike ovako: ustane, doji bebu dok starije dete gleda crtani, sprema doručak, hrani ih, oblači, pakuje ručak, sprema sebe za posao...
Nema komentara.