Jednostavna računica koju je napravila mama dvoje mališana Dajana Šipraga, pokazala je koliko sati dnevno mame koje rade provode sa svojim mališanima (uz sve srećne okolnosti)…
Mama radi osam sati ako je baš srećnica. Od 7-8 do 15-16 časova. Ako je baš srećnica, ne potroši više od pola sata na put od posla do kuće.
Ako je dete u vrtiću, kupi dete iz vrtića, ona ili tata i onda tek idu kući.
Vrlo verovatno će praviti ručak ako veče pre to nije uradila za sledeći dan. Moguće da je to uradio i tata, mamina mama, neko u nekom restoranu ponekad. Ako ne, dete se u toku kuvanja kači na maminu nogu. Traži pažnju.
Žene nemaju šanse u društvu u kome se radi 24/7
Mama pravi ručak ili ga podgreva. Već je prošlo oko sat – sat ipo od završetka radnog vremena, a mama se tek uključuje u pogon. Iz kupatila/spavaće sobe/prostorije koju sprema dok se ručak kuva viče na dete da ne dira nešto ili da prestane sa nečim.
Svi jedu. Treba još skloniti sudove, srediti veš, još nešto u gradu obaviti…
Tata nesebično preuzima svoj deo posla ovoj srećnoj mami.
Već je veče. Dete se sprema na spavanje. Kupa, malo mazi i idemo ponovo isti program sledeći dan.
Satnica je u proseku takva sa eventualnim varijacijama na temu.
Zasto se vreme hranjenja i kupanja ne racunaju? Zasto se ne racuna vreme zajednicke setnje iz vrtica? Sve to moze da bude kvalitetno zajednicko vreme… Toliko uzivanja u kupanju i igranju u kadi, toliko lepih prica u setnji iz vrtica i uz obroke. Jesmo li zaboravili da su i nase mame radile?