spot_img
spot_img

Zašto se baš retko gledamo pravo „oči u oči“

Uspostavljanje kontakta očima sa nekim ima iznenađujuće moćan skriveni efekat. Ipak, naučnici su utvrdili da je kontakt „oči u oči” izuzetno retka pojava tokom susreta i razgovora.

Pošto možemo da kažemo mnogo o sebi našim očima tokom razgovora, naučnici su postavili pitanje o tome – da li treba da uspostavimo direktan kontakt očima jedni sa drugima, ili je za komunikaciju dovoljno samo gledanje u lice?

Istraživači u Kanadi su otkrili da se ljudi u razgovoru retko međusobno direktno gledaju.

- Advertisement -

Kontakt „oči u oči” još je ređi, ali on može da predvidi da će učesnik u razgovoru tada češće pratiti pogled druge osobe, sve dok razgovor teče.

Uzajamno gledanje je jedno od najosnovnijih neverbalnih komunikacijskih ponašanja, ali nije dobro proučeno, objašnjava tim, a naučnici dodaju da je to delimično zbog toga što je ranije dostupna mobilna tehnologija za praćenje očiju imala ograničeno merenje pokreta očiju tokom interakcija u realnom životu.

„Ova studija je jedna od prvih koja pokazuje učestalost gledanja oči u oči tokom interakcija u stvarnom životu”, kaže prva autorka studije Florens Mejrend, eksperimentalni psiholog sa Univerziteta „Makgil” u Kanadi, prenosi RTS.

kako do veće socijalne povezanosti
Izvor: Canva

„Otkrili smo da je, iznenađujuće, direktan kontakt oči u oči bio prilično redak tokom interakcija, ali da je značajan za društvenu dinamiku. Čini se da je vreme tokom kojeg smo u kontakt u oči u oči, čak i na nekoliko sekundi, važan prediktivni faktor za naknadno društveno ponašanje”, navodi se u studiji.


10 pitanja koja možete da postavite detetu za dublji i topliji razgovor


Mejrendova i njene kolege posmatrale su obrasce gledanja u oči tokom razgovora licem u lice između 15 parova stranaca, sačinjenih od 25 žena i pet muškaraca. Svi učesnici u eksperimentu imali su između 18 i 24 godine.

Parove koji su vodili razgovore pratila je kamera koja je snimala njihovo vidno polje. Istraživači su tako zabeležili koliko često su učesnici gledali jedni druge u usta i oči.

- Advertisement -

Istraživači su, dalje, beležili pravac pogleda svakog pojedinca kao reakciju na lice njihovog partnera. Tokom interakcije, svaki učesnik je više skretao pogled nego što je gledao direktno u lice svog partnera.

Kada bi se pogledali u lice, uglavnom su gledali u usta i predele oko očiju, i retko su ulazili u međusobni direktan kontakt oči u oči. Međusobno gledanje oči u usta bilo je najčešće.

Prethodna istraživanja pokazuju da je kontakt očima važan u komunikaciji, tako da je ovo bilo iznenađenje, a ponašanje pogleda je u suprotnosti sa drugim studijama u grupama od tri ili četiri osobe.

Foto: Canva

„Otkrili smo da su učesnici proveli samo oko 12 procenata vremena razgovora u interaktivnom gledanju, što znači da su istovremeno gledali u lica jedno drugom samo 12 procenata trajanja interakcije”, kaže Mejrendova.

„Još što je iznenađujuće, u okviru tih interakcija, učesnici su bili uključeni u međusobni kontakt oči u oči samo 3,5 odsto vremena.

Ali kada su parovi pogledali jedno drugom direktno u oči, zabeležena je veća verovatnoća da će jedan od njih pratiti pogled svog partnera u narednom testu. Naučnici su takođe povezivali međusobne poglede oči u usta sa tendencijom da ispitanici prate pogled svog partnera u drugom eksperimentu.

- Advertisement -

Važnost konteksta

Količina vremena koje ljudi provedu gledajući jedni druge u oči može biti važna za prenošenje društvenih poruka između njih, kažu istraživači, a različiti obrasci međusobnog gledanja mogu biti korisni za prenošenje određenih poruka u različitim situacijama.


Više razgovora – pametnija deca


Tim naučnika smatra da bi bilo zanimljivo u budućnosti proučiti kako kontekst razgovora utiče na to kako ljudi gledaju jedni druge u lica.

Veličina uzorka je bila prilično mala, tako da veće studije mogu dati šire rezultate. Druga mogućnost je da dinamika pogleda može biti drugačija kada su ljudi sa prijateljima umesto sa strancima.

„Kontekst društvenih poruka koje se saopštavaju očima ostaje veoma interesantno istraživačko pitanje za budući rad”, zaključuju autori.

Izvor: magazin.politika.rs

spot_img
spot_img

Najnovije

„Kako sam sa sobom?“ – radionica koja učenike uči da prepoznaju kada im je potrebna podrška

Mentalno zdravlje je stanje emocionalnog, psihološkog i socijalnog blagostanja koje utiče na to kako mislimo, osećamo i delujemo u svakodnevnom životu.

Gde se izgubilo strpljenje? Možda ga deca nisu izgubila – možda smo prestali da ga vežbamo

Često čujemo da današnja deca nemaju strpljenja. Teško čekaju, brzo odustaju kada nešto ne ide, dosada im je gotovo nepodnošljiva, a ono što žele – žele odmah. Piše Nataša Drageljević, vaspitačica i direktorica PU "Mala škola" u Sremskoj Kamenici

Dečija nedelja 2026: Da bi deca srećna bila, ljubav i poštovanje, a ne sila!

Dečija nedelja je prilika da se glas dece čuje glasnije. Da ih pitamo šta ih raduje, šta ih plaši i šta bi želela da odrasli bolje razumeju. A zatim da njihove odgovore ponesemo sa sobom i kada se završe priredbe, radionice i svečani programi.

Kako je izgledala Dečija nedelja davne 1954

Dečija nedelja je manifestacija koja se u našoj zemlji održava od 1934. godine. Možete li da zamislite ovu manifestaciju pre 70 godina?

SOS Dečija sela Srbija povodom Dečije nedelje: Sigurno odrastanje počinje u porodici

Povodom Dečije nedelje Adrijana Vuković iz humanitarne organizacije SOS Dečija sela Srbija podseća da sigurno odrastanje počinje odnosom u kojem se dete oseća voljeno, uvaženo i zaštićeno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img