Iako darovito dete može uraditi domaći zadatak upola brže nego njegovi vršnjaci, ponekad je prava borba naterati ga da zadatak počne ili završi. Ovo može dovesti do utiska koji ne odražava stvarne sposobnosti vašeg deteta, ostavljajući vas u dilemi da li je vaše dete lenjo i kako ga podstaći da se više zainteresuje za školu.
Iako je frustrirajuće, stručnjaci preporučuju da prvo pristupite sa empatijom u potrazi za odgovorima. Psiholog dr Ellen Braaten, izvršni direktor Programa za procenu učenja i emocionalnog stanja i šef neuropsihološke procene u Opštoj bolnici Masačusetsa, predlaže roditeljima da traže obrasce gde njihovo dete ima problema sa izvršavanjem zadataka. Zatim, roditelji treba da pruže podršku dok dete prolazi kroz izazove koje donosi nadarenost.
Nadarena deca nisu razvila istrajnost jer im mnoge stvari dolaze lako. Kada naiđu na nešto što je izazovno, lako se frustriraju i odustaju.
„Važno je identifikovati specifičnu prepreku koja ih blokira,“ kaže Braten, autorka knjige ‘Pametna deca koja ne mare: Kako ponovo probuditi motivaciju kod vašeg deteta‘. Ponekad im nedostaje motivacija jer su anksiozni zbog projekta, ili imaju poteškoće sa izvršnim funkcijama. Drugi put, mogu biti preplavljeni jer ne znaju u kojoj fazi procesa se nalaze. Roditelji mogu voditi svoju decu kroz ove prepreke kada razumeju šta je tačno problem.
Kako roditelji mogu pomoći nadarenoj deci koja imaju problema sa započinjanjem zadataka da ih završe?
Razlozi za poteškoće u započinjanju zadataka mogu biti različiti, i roditelji treba da istraže gde dolazi do problema. Ponekad deca ne mogu tačno da identifikuju zadatak. Projekti bez jasno definisanih granica mogu biti posebno izazovni jer deca možda jednostavno ne znaju odakle da počnu.

Umesto postavljanja opštih pitanja, pokušajte sa konkretnim: „Da li imaš sve što ti je potrebno? Da li znaš šta radiš? Možeš li mi objasniti zadatak ili reći koje pitanje trebaš rešiti?“
Kako roditelji mogu pomoći deci da razviju istrajnost?
Istrajnost i upornost ne znači samo nastaviti kada postane teško, već i sposobnost da proceniš gde si u procesu. Mnoga deca se frustriraju jer osećaju da rade dugo, a ne mogu proceniti koliko im je još ostalo. Roditelji mogu pomoći u proceni koliko su daleko stigli i šta im je još ostalo.
Kako održati ravnotežu između motivisanja dece i izbegavanja preteranog nadzora roditelja?
Roditelji često zanemaruju da nadarena deca nisu razvila istrajnost jer im mnoge stvari dolaze lako. Kada naiđu na nešto što je izazovno, lako se frustriraju i odustaju, mogu reći: „Ovo je glupo“ ili „Ne mogu.“. Takođe, mnogi roditelji previše upravljaju aktivnostima svoje dece zbog sopstvene anksioznosti i straha da njihovo dete neće ostvariti svoj potencijal, što može staviti ogroman pritisak na dete.
Tada im je potrebno da razumeju gde se u procesu nalaze, kao i kako da se nose sa frustracijama – trenutnim i budućim.
Prevedeno i prilagođeno: Fatherly.com