Roditelji ne misle kako će dete doživeti zastrašivanje poput: “Dosta mi je svega, jednog dana ću da se pokupim i odem i sve ću da vas ostavim!”.

Strah od gubitka roditeljske ljubavi
Ne postoji veći strah kod dece, pogotovu mlađeg uzrasta, od straha da će ga roditelji napustiti ili da ga neće voleti.
Ispunjeno takvim strahovima dete ne samo što deluje bojažljivo i nesigurno već može i da ispoljava “bezrazložnu” ljutnju, može da odbija maženje i ljubav za kojom čezne, a kasnije da počne da kinji životinje, tuče drugove, da neposlušnošću privlači pažnju i proverava ljubav, da krade da bi novcem i kupovinom žvaka i čokolada pribavilo ljubav na drugoj strani itd.
Pročitajte i: Kako izgledaju zaista zdrave porodice?
“Pa šta ako mu pretim da ću ga ostaviti, valjda vidi da sam tu i da nisam otišla” odgovorila je jedna mlada mama kad su je upozorili da ne treba ovako da postupa. A onda je jedne noći dobila bolove u stomaku i hitno je preneta u bolnicu i operisana od slepog creva. Njen trogodišnji sin počeo je da je traži čim je otvorio oči. Prvih nekoliko dana bio je plačljiv, uplašen, povremeno je vriskao tražeći mamu: “Biću dobar, neka dođe.” Zatim je počeo da pravi štetu po kući, da udara svakoga ko mu priđe da ga pomazi, da odbija hranu. Objašnjenje da je mama u bolnici i da će se brzo vratiti nije pomoglo. A onda, na opšte iznenađenje, kad je mama došla kući, on nije hteo ni da je pogleda, ni da joj priđe, a njegovo ponašanje bilo je sve gore. Počeo je da besni, da se valja po podu, da vrišti bez razloga ili ako se nekoj njegovoj želji odmah ne izađe u susret. Uplašeni roditelji obratili su se lekaru. Majka je zahtevala da dete ostane u bolnici na lečenju, ne shvatajući da bi ga to još više ugrozilo jer bi se još jednom ostvarile njene pretnje da će ga ostaviti. Ona, kao i bezbroj drugih roditelja koji na taj način prete detetu da bi postigli trenutnu poslušnost, sigurno nije ni jedan trenutak pomislila da ostavi svoje dete. Ali iznenadna bolest (a mogao je to biti i iznenadni službeni put ili nešto drugo), pretvorila je detinje strahovanje u stvarnost. Posledice su bile takve da je mami i detetu bila potrebna pomoć dečjeg psihijatra.
Vaspitavajući dete i trudeći se da ga nauče da se lepo ponaša i da ih sluša, roditelji nikada ne bi trebalo da pribegavaju ovim, za dete strašnim pretnjama – da ga neće voleti ili da će ga napustiti.
Olga Hadži Antonović
iz knjige: “Malo dete – velika zagonetka”
Izvor: Znakovi pored puta
Pročitajte i: Da li ste upali u roditeljsku klopku zvanu “Ne želim da frustriram svoje dete”?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Psiholog Nevena Lovrinčević: Batalite IQ deteta već ga pošaljite napolje da se igra
Roditeljstvo je misija. Put prepun dilema, nesigurnosti, prepreka, uspona i padova, a sve s jednim ciljem – da odgajite dobre,...
Zašto roditelji koji svu pažnju usmeravaju na decu, podižu anksiozne i depresivne jedinke
Premalo pažnje nikako nije dobro. Previše pažnje ponekad može biti još gore. Poznajem ne mali broj roditelja koji izgovaraju rečenice tipa: „Živim za svoju decu. Moja deca su mi jedino...
Zbog toga što se bojimo rođene dece porašće u samožive, nestrpljive i bezobrazne odrasle osobe
Britanska dadilja i autorka knjige “Budi smiren roditelj”, Ema Džener, iza sebe ima 20 godina profesionalnog isustva, koja je stekla radom na dva kontinenta. Ema ozbiljno strahuje zbog načina na...
Zoran Milivojević za „Politiku”: Dete je otac roditelja
Pomalo zbunjujući naslov je zapravo parafraza poznate rečenice Sigmunda Frojda: Dete je otac čoveka. Pomalo zbunjujući naslov je zapravo parafraza poznate rečenice Sigmunda Frojda: Dete je otac čoveka. U toj...
Mislila sam da ovo nije potrebno napominjati roditeljima, sve dok se nisam susrela sa slicnim slucajevima u okruzenju, a nedavno sa necim slicnim u mojoj kuci. Moja majka preti mom detetu da ja necu doci ako ono ne uradi ovo ili ono. Naravno da sam odmah reagovala, ali nisam sigurna da li je ona shvatila sustinsku vaznost ovoga. Sve se zavrsilo na medjusobnom prebacivanju.