Piše: Zoran Milivojević
U periodu kada neko bira partnera za ozbiljnu vezu, često ne razmišlja o tome da li postoji velika razlika između njegovog i partnerovog načina vaspitavanja dece. Mnogi ljudi u tom periodu uopšte ne razmišljaju o vaspitavanju dece, smatrajući da se ta veština spontano, automatski, pojavljuje kod svakoga ko dobije dete. Zato može veoma neprijatno da ih iznenadi pojava velike razlike u načinu na koji mama i tata istog deteta pokušavaju da ga vaspitaju. To često prerasta u hronični roditeljski sukob oko načina vaspitavanja deteta.
Moguće su mnogobrojne razlike u načinu vaspitavanja. Jedan roditelj može previše da štiti dete i da ga, po mišljenju drugog roditelja, čini nesposobnim. Čest konflikt je kada je jedan roditelj popustljiv i detetu pruža ljubav bez disciplinovanja, dok je drugi stroži i tako se trudi da disciplinuje dete.
Velike razlike u vaspitanju motivišu svakog roditelja da harmonizuje zadovoljenje detetovih potreba. To znači da, kada jedan roditelj vidi da onaj drugi detetu ne daje ono što mu je, po njegovom mišljenju, potrebno, onda mu on pojačano pruža ono što nedostaje. Detetu su za pravilan razvoj potrebni i ljubav i disciplina, ali kada jedan roditelj samo disciplinuje, onda onaj drugi to kompenzuje tako što detetu pruža više ljubavi, zbog čega ovaj prvi pojačava disciplinovanje, zbog čega drugi povećava pružanje ljubavi itd.