Ženin posao je da zauzme sav prostor oko sebe i da onda u nju razvrgneš oči ko šokačke blagovijesti

Žena je za moju babu bila jedrina, pamet, duh, okretnost, volja, radinost, strast. Piše: Monja Jović

Мoja baba Draginja je mnoga svoja sećanja počinjala sa „Kad sam bila žena…“ Kad je dočekala da se konačno ugojim, rekla je: „Muči, sad si donekle žena.“ Znala je da kaže: „To je žena, sinko, u nju razvrgneš oči ko šokačke blagovijesti.“

Imala je Draginja neku svoju neobičnu gradaciju kad te ocenjuje: koliko si žena. Prežgoljava, pretiha, premlada, prestara, prezapuštena – odmeri te i upiše ti u tefter procenat ženstva.

- Advertisement -

Za moju je Draginju ŽENA značilo raskoš u svakom pogledu, baš kao i ČOEK. I čoek si mogao biti u procentima. Dozvolio si sebi da se poguriš, da divaniš tiho, da ne gledaš u oči kad pričaš, da nisi duhovit i nemaš šarma, da si zarozan i nepočešljan, da imaš para a nemaš stila, da imaš stila a nemaš para da ga podrže – baba samo upisuje u tefter procente, i radi joj pritom onaj njen poznati čkilj pred kojim je svima neprijatno.

Čkilji baba na tebe a ti instinktivno skidaš nevidljivo trunje sa svoje osobe. „To ti je nekvi brkca, kukavac, gleda ko miš iz posija“ – odmah znaš u koju ga je kategoriju baba upisala. „A lijepa ti je kuma, sinko, li-je-pa! Že-na!“

Žena je za moju babu bila jedrina, pamet, duh, okretnost, volja, radinost, strast.

Ženin posao je da zauzme sav prostor oko sebe i da onda u nju razvrgneš oči ko šokačke blagovijesti (do dana današnjeg nemam pojma šta to znači, al zvuči toržestveno). Malo je njih zadovoljavalo taj kriterijum. Ja sam dobacila dopola. Obožavala me, odrasla sam na njenim ramenima, ali čkilj mi svejedno nije išao u prilog. Kriterijum je kriterijum.

Moja ga je baba, po sopstvenom osećanju, zadovoljavala do nekih godina. Zato je uvek, kad su te godine prošle i završilo se doba cvetanja, sa punom svešću priču počinjala sa: „Dok sam ja bila žena…“

- Advertisement -

O feminizmu baba nije znala ništa, a vek je provela ravnopravna sa muškarcima pored sebe. Za osmi mart nije marila. Žena se ne bavi takvim tricama, ona zauzima prostor svakog dana u godini. Za nju je svaki dan šokačka blagovijest.

Piše: Monja Jović

spot_img

Najnovije

Dečija igra kao tihi, ali snažan oblik komunikacije – zašto je važno da roditelji nauče da slušaju

Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra. 

Dečiji crteži nisu samo umetnički izraz, već način emocionalne regulacije

Kad dete crta, ono ne stvara samo sliku — već priča priču o sebi, svojim mislima i osećanjima.

Mjuzikl „Sela sam, pa šta“ osvetljava nasleđenu grižu savesti i pogrešno shvaćenu brigu

Kroz upečatljive scene, songove i ples, publika svedoči kako se nerealna, nesvesno nasleđena i često besmislena očekivanja uvlače u porodični i društveni život i oblikuju odnose između baka, mama, ćerki — ali i sinova i očeva.

Evo kako jedna rečenica može da smiri tantrum kod deteta i da mu osećaj sigurnosti

Stručnjakinja otkriva šta najbrže i najefikasnije zaustavlja izlive besa kod dece.

Stručnjak: Veliko NE svakodnevnim vannastavnim aktivnostima

Odlomak iz priručnika Podrška detetu koje se bavi sportom – šta to znači, Snežane Golić.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img