Kada potreba za pripadanjem preuzme identitet

Čovek je biće odnosa. Još kao deca, kroz pogled roditelja i reakcije okoline, počinjemo da shvatamo ko smo.

Ali ono što se ređe priznaje jeste činjenica da se mi ne razvijamo uvek u skladu sa sobom – već u skladu sa onim što je dozvoljeno.

Ako je dete pohvaljivano samo kad je poslušno – ono neće razviti slobodu. Ako je nagrađivano samo kad je uspešno – neće razviti osećaj vrednosti nevezan za rezultate. Ako je ignorisano kad je ranjivo – neće razviti sigurnost u sopstvene emocije.

U takvom kontekstu, dete ne gradi autentičan identitet, već uslovljenu verziju sebe. I što je okruženje rigidnije, to će prilagođavanje biti dublje. Tako se formira ono što psihologija naziva lažnim ja.

- Advertisement -

Lažno ja – struktura preživljavanja

Pojam lažnog ja potiče iz teorije D. W. Winnicotta, koji ga definiše kao adaptivni sloj ličnosti, stvoren da odgovori na očekivanja okoline. Iako pomaže da dete opstane, njegova upornost u odraslom dobu postaje izvor unutrašnjeg konflikta.

Ljudi koji funkcionišu iz lažnog ja često su:

  • preterano odgovorni
  • prilagođeni do samoponištavanja
  • „uvek jaki“ za druge, a emocionalno iscrpljeni iznutra
  • funkcionalni, ali bez osećaja ispunjenosti

Oni ne lažu – oni su naučili da budu ono što je bilo potrebno da ostanu voljeni.

Persona – dozvoljeni oblik izražavanja

Carl Jung je sličan fenomen nazvao persona – maska koju nosimo kako bismo ispunili društvena očekivanja. Persona nije problem dok postoji unutrašnja ravnoteža između onoga što pokazujemo i onoga što osećamo. Problem počinje kada osoba više ne zna ko je bez svoje maske.

Lažno ja – adaptivni sloj ličnosti, stvoren da odgovori na očekivanja okoline

Zašto je teško napustiti lažno ja?

- Advertisement -

Zato što ono ne nastaje iz hira, već iz potrebe. Odrasli koji su kao deca morali da biraju između autentičnosti i ljubavi, najčešće su izabrali ljubav – i platili je gubitkom sebe.

Oni sada veruju da je autentičnost rizična. Da pokazati ranjivost znači biti slab. Da reći „ne“ znači izazvati konflikt. I zato ostaju u obrascu koji više nije nužan – ali je i dalje jedini poznat.

Šta se krije iza maske?

  • Potisnute potrebe
  • Strahovi koji nikada nisu smešteni u reči
  • Zaboravljene strasti i iskrene želje
  • Detinjstvo koje je bilo previše uslovljeno, a premalo prihvaćeno

Vežba: Povratak sebi

Odvoji 15 minuta u tišini. Zapiši odgovore na sledeća pitanja:

  • Kada sam poslednji put radila nešto što me zaista raduje – a da nije korisno, poželjno ili pohvalno?
  • Koje svoje osobine skrivam jer mislim da nisu “društveno prihvatljive”?
  • Kada kažem „ne mogu“, da li to znači da ne umem ili da ne smem?
  • Ko sam ja kad nisam potrebna nikome?

Čitaj polako. Bez autocenzure. Ove rečenice nisu istina ni laž – one su vrata. Vrata ka delu tebe koji nije tražio dozvolu da postoji.

- Advertisement -

Autor: Redakcija

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img