U odgajanju dece, u velikom broju slučajeva, bake i deke imali su veliko učešće nekada. Okolnosti su bile drugačije, način života, takođe. U penziju se išlo sa manje godina života i radnog staža. Ritam svakodnevice bio je umereniji i mirniji.
Ipak, iako se društvene okolnosti u kojima mi danas odgajamo decu u brojnim aspektima razlikuju od onih kada smo i sami bili deca, neke konstante dozvoljavaju uporedivost i daju osećaj trajnosti.
Takva konstanta je ljubav između bake i unučadi.

I ljubav deda nosi svoju dragocenost, ali uticaj dominantno patrijarhalnog načina odgajanja, posebno u pređašnjim vremenima, uslovio je da se ljubav na ovoj relaciji ne pokazuje uvek toliko eksplicitno kao u odnosu bake i unuka. Iz tog razloga, ne u svakom slučaju ali dominantno, tu su emocije iskazane kroz igru, šetnje, učenje zanata, zagrljaj, ali često bez direktne i nesputane nežnosti kojom bake nesebično znaju obasipati unučad.
Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja. Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat.
Roditeljsku usmerenost na odgajanje dece može pratiti grč izazvan potrebom, namerom i željom da se postigne sve. A to nije malo i nije lako. Roditelji nemaju privilegiju vremenske distance i iskustva koje bake imaju. One vide i pre nego se dogodi, znaju a da im se ne kaže, osete iako im događaji nisu pred očima.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Situacije sa kojima se roditelji tek upoznaju, bake su iskusile i znaju gde su grešile, iako su bile vođene najboljim namerama.
Ipak, iskustvo se ne može preneti iz ruke u ruku, mada bi to bio vredan dar. Može poslužiti kao putokaz, ali ne biramo svi iste pravce, a ni odredišta.
Neretko se može čuti mišljenje da se unučad vole više od dece. Usudiću se izneti lično mišljenje – ne vole se intenzitetom snažnije, nego se vole opuštenije! Sva ta ljubav koja je nekad bila prikrivena roditeljskom bojazni sada sija u punom sjaju kroz izraze bakine strahom neprigušene emocije.
Ipak, u životne uloge se ne treba mešati. Roditelji su tu da imaju dominantnu ulogu u odgajanju i socijalizaciji djece, a bake da, shodno vlastitim osećajima, pružaju emocije i, kada nađu za potrebno, daju savete, pritom ne kršeći samoinicijativno roditeljska pravila, makar i uviđali njihovu neopravdanost. Jer, savet je jedno, a samovolja nešto drugo.
Deci nikad previše ljubavi i svaka bliska osoba u njihovom odrastanju ima važnu ulogu. Ali, bake – posebnu. Mnoge su toga svesne i to prihvataju kao dragocen dar.
One daju najlepše note sećanjima na detinjstvo, razumevanje koje kod drugih, pa čak i kod roditelja, nekada izostane, posebnu toplinu običnim svakodnevnim stvarima i uspomenu koja se kroz život nosi kao bogatstvo.

