Mama, ako mi stvarno želiš pomoći – pobrini se za sebe!

Ne postoji čudotvorni filter koji će iscrpljenost majke pretvoriti u toplinu. Ne postoji način da se iz njenog glasa izbriše umor, iz pogleda briga.

Mama, ako mi stvarno želiš pomoći – pobrini se za sebe!

Zaista – čemu krompiri uzgojeni pod žarkim suncem, uz bolna leđa i visoki pritisak? Pa sve to mogu sama kupiti. Ali tvoj moždani udar – ne mogu ga „kupiti” ni poništiti.

- Advertisement -

Mame žele da brinu. Žele da budu potrebne. Ali, nažalost, često poznaju samo jedan način – žrtvovanje. Dati sve, zaboraviti na sebe, raditi do iznemoglosti – „da deci bude dobro”.

A deca? Deci – bez obzira koliko odrasla bila – treba jedna jednostavna stvar: živa, nasmijana, zdrava mama. Onu koja zna zagrliti, porazgovarati, jednostavno sediti pored. Mama koja nije iscrpljena do krajnjih granica, ne ona koja je prestala osećati da živi.

Ne postoji čudotvorni filter koji će iscrpljenost majke pretvoriti u toplinu. Ne postoji način da se iz njenog glasa izbriše umor, iz pogleda briga.

I tada se javlja žalost. S obe strane.

S jedne strane – mama koja daje poslednje atome snage, a njen trud nije cenjen. „Nezahvalno dete” koje ne želi uzeti ono što je uzgojeno krvlju i znojem. I majčina žrtva čini se uzaludnom.

A s druge strane – dete koje umesto brige dobija osećaj krivice. Koje dobija nepotpunu, iscrpljenu osobu, koja se celi život stavljala na kraj reda, a sada očekuje da se neko brine o njoj. I to dete sada mora brinuti ne samo o svojoj deci, o poslu, o svakodnevici – nego i o mami koja umesto da bude oslonac, postaje teret.

- Advertisement -

Mama, ne trebaju mi krompiri.

Samo budi srećna. Brini o sebi. Idi ranije na spavanje. Nađi se s prijateljicom. Napravi novu frizuru. Idi u šetnju – bez kesa i tereta. Pročitaj nešto za dušu. Poseti lekara.

I reci mi koliko da ti krompira donesem. Jer mogu. I želim.

A još bolje – dođi. Da sedimo zajedno. Razgovaramo. Smejemo se.
Jer to je najvažnije.

(Nepoznat autor)

Preuzeto sa Facebook/Stepan Ivan Horvat

spot_img

Najnovije

Da li dete mora da pojede baš sve iz tanjira?

Skoro svi smo odrastali uz čuvenu rečenicu „pojedi sve iz tanjira, pa idi da se igraš“.

Zašto je likovna kultura važan predmet u školi?

Likovno vaspitanje nije samo predmet. To je put ka izražavanju, slobodi i lepoti – koji počinje još u učionici i traje čitav život.

5 filmova koje vole i dečaci i devojčice (4–7 godina)

Predlozi filmova koji spajaju zabavu, emocije i pouke – savršeni za zajedničko porodično veče sa decom od 4 do 7 godina.

Dečija igra kao tihi, ali snažan oblik komunikacije – zašto je važno da roditelji nauče da slušaju

Roditelji koji su spremni da uđu u detetovu igru, ne kao vođe, nego kao pažljivi saputnici, postaju saveznici u njegovom emocionalnom svetu. Kroz nežna, otvorena pitanja mogu dobiti uvid u ono što se dete doživljava iznutra. 

Dečiji crteži nisu samo umetnički izraz, već način emocionalne regulacije

Kad dete crta, ono ne stvara samo sliku — već priča priču o sebi, svojim mislima i osećanjima.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img