Deca su se žalila zbog kućnih poslova, pa su dobila još kućnih poslova

Od trenutka kada su moja deca krenula da pomažu u određenim poslovima po kući, to se svodilo uglavnom na ubeđivanje, prepucavanje i svađanje. Sve to vreme sam se pitala da li ja nešto pogrešno radim i kako mogu oko tih prostih, svakodnevnih stvari da pružaju takav otpor?

U početku sam bila fokusirana samo na osnovne obaveze kao što su lična higijena, njihove obaveze oko škole i njihova soba. I tu sam nailazila na otpor, odbijanje i bila primorana da držim mini predavanja oko važnosti takvih stvari.

U slučaju kada bih zatražila neku dodatnu pomoć kao što je recimo stavljanje veša u mašinu, rasklanjanje stola ili slaganje čistih čarapa – to je bilo ravno smaku smeta! Gospođica Cmizdrava bi uvek pitala: „Što baš ja?!“ a Gospodin Ogorčeni bi pitao: „Može li to neko drugi umesto mene?“

- Advertisement -

Pokušavala sam lepo da objasnim da smo svi mi, kao porodica, ipak jedna celina i da svako ima svoje dužnosti i prava i slične pridike koje keve drže, ali bilo je teško.

Njihova sebičnost i lenjost su me uvek izluđivali. Razmišljala sam da nije možda problem u tome, što sam im već godinama dodeljivala fiksne odgovornosti koje su isključivo fokusirane na njih pojedinačno, a ne na nas kao porodicu. Onda, kada bi ih pitala da urade neke stvari za našu porodicu, oni su, razumljivo, to tumačili kao prinudno smaranje i nešto što se njih ne tiče i što ih zamara.

Ispostavilo se da nisam ni znala da se stručnjaci slažu sa mnom. A slažu se. Nešto kasnije otkrila sam studiju Rona Libera, koja između ostalog tvrdi da deca „nisu ni blizu“ opterećena kao što se javnost uverava i da ne rade količinu poslova koju bi trebalo da rade. Liber tvrdi, da je velika greška kada njihove obaveze predstavljate kao nešto dodatno ili nešto što neki roditelji čak plaćaju novcem. Porodične obaveze su najnormalniji deo života i tako se prema njima treba i ophoditi i takvim ih predstaviti deci.

Ričard Rende, razvojni psiholog, ukazuje na trend smanjenja poslova i odgovornosti u domaćinstvu kao „zabrinjavajući“, s obzirom na to da poslovi iz detinjstva imaju jasan pozitivan uticaj na dete – od razvoja fine motorike pa sve do razvoja odgovornosti. Neobično je važno i to, Rende ističe, da su dugoročne studije pokazale „iznenađujući pozitivan faktor na mentalno zdravlje u odraslom dobu i profesionalni uspeh,“ kod dece koja su u detinjstvu imala zadate kućne poslove i odgovornosti.

spot_img

Najnovije

MALE GLUMICE, VELIKE TEME: Mjuzikl „Sela sam, pa šta” ponovo na novosadskoj sceni

Mjuzikl „Sela sam, pa šta” u izvođenju Muzičko-plesnog teatra „Iskrice” ponovo se vraća pred publiku 9. juna u Radničkom domu (Bulevar Mihajla Pupina 24, Novi Sad).

Održano NTC predavanje „Vratimo decu prirodnom toku“ u Novom Sadu i Nišu

U okviru projekta „Vratimo decu prirodnom toku“ u Novom Sadu i Nišu uspešno je održano NTC predavanje za roditelje na temu „Vratimo decu prirodnom toku - da li mi to pogrešno spremamo decu za budućnost?“

Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja: Koje uvrede treba prećutati?

Zatvarati oči pred bilo kojim oblikom nasilja, svakako, nije rešenje ovog sveprisutnijeg problema.

Zašto dečaci često pokazuju emocije kroz ponašanje, a ne reči

Vremenom uče da su emocije nešto što treba kontrolisati ili sakriti, a ne razumeti. Ali emocije ne nestaju – one samo nađu drugi izlaz. Najčešće kroz ponašanje koje odraslima izgleda „problematično“.

Zabrana mobilnih u školi: Šta kažu roditelji, učenici, nastavnici?

Povodom Nacrta zakona o zabrani mobilnih telefona u školi udruženje Partneri Srbija organizuje onlajn debatu u kojoj će učestvovati učenici, nastavnici, stručnjaci...

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img