Deca su se žalila zbog kućnih poslova, pa su dobila još kućnih poslova

Od trenutka kada su moja deca krenula da pomažu u određenim poslovima po kući, to se svodilo uglavnom na ubeđivanje, prepucavanje i svađanje. Sve to vreme sam se pitala da li ja nešto pogrešno radim i kako mogu oko tih prostih, svakodnevnih stvari da pružaju takav otpor?

Bilo je dosta nedavne medijske rasprave o tome da li moderni roditelji nesvesno podižu male narcise i snobove koji imaju neopravdani utisak da su bolji i vredniji od svih drugih.

Rende je zabrinut zbog ovog trenda, pogotovo zbog opadanja očekivanja da naša deca doprinesu funkcionisanju porodice, i ističe da će se u nedostatku obaveza okrenuti stvarima koje vode stranputicom.

- Advertisement -

Moja braća i sestre su bili sasvim drugačiji. Ni mi nismo voleli obaveze, ali nije bilo pogovora, mogli smo samo da se svađamo i gunđamo kad roditelji nisu tu , inače se sav posao obavljao brzo i korektno.

Želela sam da usadim svojoj deci osećajnost prema drugim ljudima i razvijem im empatiju i potrebu da pomažu drugima. Ali isto tako i da sebe poštedim svakodnevnog ubeđivanja ili čak vikanja i ubeđivanja.

Zaključak je delovao suviše jednostavno da bi bio istinit: upaliće sama činjenica da su to naši, porodični poslovi, svih nas, a ne njihovi – detinji. Od početka to nazvati kolektivnim porodičnim aktivnostima a ne rasporedima odgovornosti. Što manje komentarisati i objašnjavati, ponašati se kao da je to nešto najprirodnije moguće i samim tim podrazumevajuće.

Deca će se lakše i brže navići, i biće spremnija da rade. Tako smo mi, na mala vrata uveli ovakav pristup u mojoj kući. Naša prva „kolektivna porodična aktivnost“ je bila rasklanjanje nakon večere. Ranije, deca bi rasklonila za sobom i odmah zbrisala, dok bi mi, roditelji, ostali da sve završimo. Sada niko nije izlazio iz kuhinje dok sve ne bi bilo raspremljeno.

Moram priznati da princip funkcioniše. Kada svi rade rame uz rame, to se zaista oseća kao timski rad, a manje kao provera sa liste „ovo-moram-da-uradim“. Na stranu, što ovako deca mogu da nauče više korisnih stvari jer su prisutnija tokom celog posla. Ron Liber je bio u pravu u njegovoj proceni da su deca „sposobna za mnogo više nego što smo im omogućili da rade, uglavnom zato što nismo dovoljno strpljivi da im damo priliku da preuzmu nove zadatke i da pogreše nekoliko puta pre nego što ih savladaju.“

Šeron Holbruk je pisac koji živi u Klivlendu, u Ohaju.

- Advertisement -

Prevela: Jasmina Jovanović

Izvor: Vašington Post

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img