spot_img
spot_img

Deca su se žalila zbog kućnih poslova, pa su dobila još kućnih poslova

Od trenutka kada su moja deca krenula da pomažu u određenim poslovima po kući, to se svodilo uglavnom na ubeđivanje, prepucavanje i svađanje. Sve to vreme sam se pitala da li ja nešto pogrešno radim i kako mogu oko tih prostih, svakodnevnih stvari da pružaju takav otpor?

Bilo je dosta nedavne medijske rasprave o tome da li moderni roditelji nesvesno podižu male narcise i snobove koji imaju neopravdani utisak da su bolji i vredniji od svih drugih.

Rende je zabrinut zbog ovog trenda, pogotovo zbog opadanja očekivanja da naša deca doprinesu funkcionisanju porodice, i ističe da će se u nedostatku obaveza okrenuti stvarima koje vode stranputicom.

- Advertisement -

Moja braća i sestre su bili sasvim drugačiji. Ni mi nismo voleli obaveze, ali nije bilo pogovora, mogli smo samo da se svađamo i gunđamo kad roditelji nisu tu , inače se sav posao obavljao brzo i korektno.

Želela sam da usadim svojoj deci osećajnost prema drugim ljudima i razvijem im empatiju i potrebu da pomažu drugima. Ali isto tako i da sebe poštedim svakodnevnog ubeđivanja ili čak vikanja i ubeđivanja.

Zaključak je delovao suviše jednostavno da bi bio istinit: upaliće sama činjenica da su to naši, porodični poslovi, svih nas, a ne njihovi – detinji. Od početka to nazvati kolektivnim porodičnim aktivnostima a ne rasporedima odgovornosti. Što manje komentarisati i objašnjavati, ponašati se kao da je to nešto najprirodnije moguće i samim tim podrazumevajuće.

Deca će se lakše i brže navići, i biće spremnija da rade. Tako smo mi, na mala vrata uveli ovakav pristup u mojoj kući. Naša prva „kolektivna porodična aktivnost“ je bila rasklanjanje nakon večere. Ranije, deca bi rasklonila za sobom i odmah zbrisala, dok bi mi, roditelji, ostali da sve završimo. Sada niko nije izlazio iz kuhinje dok sve ne bi bilo raspremljeno.

Moram priznati da princip funkcioniše. Kada svi rade rame uz rame, to se zaista oseća kao timski rad, a manje kao provera sa liste „ovo-moram-da-uradim“. Na stranu, što ovako deca mogu da nauče više korisnih stvari jer su prisutnija tokom celog posla. Ron Liber je bio u pravu u njegovoj proceni da su deca „sposobna za mnogo više nego što smo im omogućili da rade, uglavnom zato što nismo dovoljno strpljivi da im damo priliku da preuzmu nove zadatke i da pogreše nekoliko puta pre nego što ih savladaju.“

Šeron Holbruk je pisac koji živi u Klivlendu, u Ohaju.

- Advertisement -

Prevela: Jasmina Jovanović

Izvor: Vašington Post

spot_img
spot_img

Najnovije

POČINJE GLASANJE ZA NAGRADU PUBLIKE NASTAVNIČKE NAGRADE “PROSVETITELJ” FONDACIJE ALEK KAVČIĆ

Dobitnik Nagrade publike, uz priznanja namenjena polufinalistima, dobiće i dodatnu novčanu nagradu od 300.000 dinara, a ime pobednika biće saopšteno 8. oktobra na svečanoj ceremoniji dodele Nagrade „Prosvetitelj“.

Šta je esDnevnik i čemu služi: Šta sve roditelji mogu da provere?

Nekada su roditelji informacije o ocenama, izostancima i ponašanju deteta najčešće dobijali na roditeljskim sastancima, tokom individualnih razgovora sa nastavnicima ili od samog deteta. Danas im je veliki deo podataka o školovanju dostupan putem esDnevnika.

DAN RANOG DETINJSTVA 2026: DETINJSTVO NE MOŽE DA ČEKA!

Šesti Dan ranog detinjstva spojio igru, umetnost i održivost u Muzeju afričke umetnosti

Deca zaslužuju ambijent zbog kojeg će se radovati povratku u skolu

Septembar treba da bude mesec radosti zbog povratka u društvenu sredinu koja ceni različitosti, neguje ravnopravnost i podstiče individualne potencijale.

Adaptacija na vrtić: Od prvih suza do „mogu li još pet minuta?“

Šta predstavlja proces adaptacije na vrtić i kako može da izgleda, koliko traje i šta bi to roditelji trebalo da očekuju - tema je o kojoj govori Nataša Drageljević, vaspitačica i direktorka PU "Mala škola"

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img