Deca su se žalila zbog kućnih poslova, pa su dobila još kućnih poslova

Od trenutka kada su moja deca krenula da pomažu u određenim poslovima po kući, to se svodilo uglavnom na ubeđivanje, prepucavanje i svađanje. Sve to vreme sam se pitala da li ja nešto pogrešno radim i kako mogu oko tih prostih, svakodnevnih stvari da pružaju takav otpor?

Bilo je dosta nedavne medijske rasprave o tome da li moderni roditelji nesvesno podižu male narcise i snobove koji imaju neopravdani utisak da su bolji i vredniji od svih drugih.

Rende je zabrinut zbog ovog trenda, pogotovo zbog opadanja očekivanja da naša deca doprinesu funkcionisanju porodice, i ističe da će se u nedostatku obaveza okrenuti stvarima koje vode stranputicom.

- Advertisement -

Moja braća i sestre su bili sasvim drugačiji. Ni mi nismo voleli obaveze, ali nije bilo pogovora, mogli smo samo da se svađamo i gunđamo kad roditelji nisu tu , inače se sav posao obavljao brzo i korektno.

Želela sam da usadim svojoj deci osećajnost prema drugim ljudima i razvijem im empatiju i potrebu da pomažu drugima. Ali isto tako i da sebe poštedim svakodnevnog ubeđivanja ili čak vikanja i ubeđivanja.

Zaključak je delovao suviše jednostavno da bi bio istinit: upaliće sama činjenica da su to naši, porodični poslovi, svih nas, a ne njihovi – detinji. Od početka to nazvati kolektivnim porodičnim aktivnostima a ne rasporedima odgovornosti. Što manje komentarisati i objašnjavati, ponašati se kao da je to nešto najprirodnije moguće i samim tim podrazumevajuće.

Deca će se lakše i brže navići, i biće spremnija da rade. Tako smo mi, na mala vrata uveli ovakav pristup u mojoj kući. Naša prva „kolektivna porodična aktivnost“ je bila rasklanjanje nakon večere. Ranije, deca bi rasklonila za sobom i odmah zbrisala, dok bi mi, roditelji, ostali da sve završimo. Sada niko nije izlazio iz kuhinje dok sve ne bi bilo raspremljeno.

Moram priznati da princip funkcioniše. Kada svi rade rame uz rame, to se zaista oseća kao timski rad, a manje kao provera sa liste „ovo-moram-da-uradim“. Na stranu, što ovako deca mogu da nauče više korisnih stvari jer su prisutnija tokom celog posla. Ron Liber je bio u pravu u njegovoj proceni da su deca „sposobna za mnogo više nego što smo im omogućili da rade, uglavnom zato što nismo dovoljno strpljivi da im damo priliku da preuzmu nove zadatke i da pogreše nekoliko puta pre nego što ih savladaju.“

Šeron Holbruk je pisac koji živi u Klivlendu, u Ohaju.

- Advertisement -

Prevela: Jasmina Jovanović

Izvor: Vašington Post

spot_img

Najnovije

‘Nekad je teško prepoznati ko je napisao sastav, učenik ili veštačka inteligencija’

Poslednjih nekoliko godina veoma su popularne aplikacije za dopisivanje, koje se koriste za svakodevne životne savete, ali i kao psihološka pomoć, što može da bude neodgovarajuće, upozoravaju psiholozi.

Jasna Barjaktarević: Uspešni ćete biti ako odgajite dete koje nije anksiozno

Kako izgleda slobodno dete i zašto je to najveći uspeh roditeljstva? Prof. dr Jasna Barjaktarević nas vraća osnovnim pitanjima identiteta, sreće i autentičnosti u odrastanju.

Može li četbot zaista da bude drug vašem detetu

Tinejdžeri i deca ne upotrebljavaju više veštačku inteligenciju samo za domaće zadatke, već i za savete o ljubavi, identitetu, pa čak i o mentalnom zdravlju", kaže Timea Kukla iz Centra za nestalu i zlostavljanu decu u Srbiji

Ekskurzije pod lupom: Bezbednost na papiru, strah u autobusu

Vozilo mora imati potvrdu o tehničkoj ispravnosti ne stariju od 30 dana. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li bi trebalo uvesti obavezan dodatni tehnički pregled neposredno pred svako putovanje...

Trešnje dostigle cenu mesa: Zašto je rano voće postalo preskupo?

Ako je kupcima za neku utehu, agroekonomisti ističu da visoke cene voća na našim pijacama ipak neće potrajati i da će veoma brzo uslediti pojeftinjenje.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img