Đukanović: U divljem prostoru polupismenosti 90 odsto ljudi

To je tuga našeg obrazovnog sistema. Pre oko 20 godina prestalo je učenje srpskog jezika u srednjim školama i jezik se poslednji put uči u osnovnoj školi.

Rasprava o pismenosti je česta tema, pogotovo na internetu. Međutim, lingvista Vlada Đukanović napominje da se oko 90 odsto ljudi nalazi „u širokom i divljem prostoru polupismenosti“. Kako kaže, tu se ništa nije promenilo u odnosu na pre pola veka, samo što je postalo vidljivije zahvaljujući mnoštvu medija.

Sve se menja, pa i jezik

- Advertisement -

Vlada Đukanović ne vidi opasnost od stranih reči u srpskom jeziku. Kako kaže, u životu se sve menja pa i jezik, koji nikada nije zaustavljen u razvoju. Napominje da nijedna strana reč nije ušla u naš jezik slučajno, već zato što su bile potrebne.

Đukanović kaže da pismenost volimo da pominjemo i da se na nju pozivamo „više nego da ‘leba jedemo“, ali da nema jasne definicije šta znači biti pismen.

„Jedan od razloga zašto je to tako je što većina ljudi poslednje znanje o srpskom jeziku nosi još iz osnovne škole.“

„Osnovna pismenost je da neko zna 30 slova srpskog jezika, da na ćirilici i latinice napiše i da pročita. Po tom kriterijumu, prema poslednjem popisu u Srbiji JE 3,45 odsto stanovništva nepismeno. Ali, šta biste rekli da se pojavi dete koje zna da kuca na računaru, a ne zna da piše rukom? Ono je pismeno za 21. vek, ali bi neki rekli da ipak nije pošto ne zna da piše“, objašnjava lingvista.

Pročitajte i: Zašto deca ne čitaju i zašto moraju da počnu

Dodaje da kada pričamo o pismenosti i pismenim ljudima, zapravo mislimo na najviši nivo, na ljude koji su u stanju da u skladu sa pravilima jezika najbolje izraze ono što misle. Đukanović napominje da je takvih vrlo malo.

Jedan od razloga zašto je to tako je što većina ljudi poslednje znanje o srpskom jeziku nosi još iz osnovne škole.

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img