„Zvali iz vrtića, udario se u glavu. Ivana kreće po njega, a ja idem tamo…“ baš tako, iz vedra neba. Poruku sam čitao dok sam razgovarao sa klijentom.
Razgovor sam na najljubazniji mogući način završio u nekoliko sekundi, odjavio se u firmi i sleteo na parking. Marfi je opet uzeo zakon u svoje ruke: Oni-koji-žive-u-gradu-a-mislim-da-ne-bi-trebali (nego lepo, na neki proplancima i livadama…) su parkirali nekoliko automobila tako da je meni trebalo strpljenje i koncentracija šahovskog velemajstora da se isparkiram. Pročitajte prve redove ovog bloga i biće vam jasno da to nije bilo moguće. „┌¥€∞™!$%%₹….!“ i svašta sam još izgovorio. Sve po spisku. Trubio sam i odskakivao od sedišta. Nije vredelo, očešao sam auto i izleteo sa parkinga kao iz praćke.
Imali smo jedno jako loše iskustvo iz prethodnog vrtića i sećanja su nemilice krenula da naviru. Pravi karusel slika u glavi. Jedan deo ti govori da će sve biti u redu, drugi se pita hoće li sve biti ok, treći „valjda nije strašno“ i sve to istovremeno… Iz Anine poruke sam nekako slutio da nije potpuna frka, jer da jeste znam da bi me nazvala… Toliko sam nadrndan bio dok sam vozio (ima i ona neka bezobrazna reč koja bi bolje opisala stanje) da je čak i Marfi je sa svojim zakonima malo ustukno i semafori su izbegavali crveno svetlo u mojoj blizini.
Minut pre vrtića sam pozvao Anu, njen smiren glas je delovao terapijski: „Ispred vrtića smo, nije strašno, evo pijemo sok“. Mali bandit se nasmejao kada me video, ni traga plakanja, a na čelu čvoruga takva da sam je mogao napisati sa velikim Č i da bude gramatički nepravilno, ali stilski precizno. Smirio sam se jer sam odmah shvatio da je Luka dobro, mada je izgledalo kao da mu niču rogovi. Dom zdravlja je u neposrednoj blizini vrtića pa smo se prošetali da čujemo stručno mišljenje. Terapija je bila: hladni oblozi, ništa strašno.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Ćerka mi je rekla da su je u školi nazvali glupom i ružnom. Evo šta sam uradila
“Mila, šta je bilo?” “Mama, drugarice su rekle da imam ružnu kosu i da sam glupa” – rekla je i briznula u plač. Na ovako nešto je retko koji roditelj...
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Sjajan tekst! Video sam sebe u slicnoj situaciji, do duse, Malo komplikovanijoj. Poruka od zene: Vanja pala u obdanistu, izbila zub! (Vanja 10 meseci stara, zub tek krenuo, nisam stigao ni da se poradujem.) Mama, fotografise klateci zub (koji je kasnije odstranjen) I salje fotografiju tati. A tata, ko tata, besan I nemocan na brodu, negde, ne zelim ni da se secam gde. Prosao tatu bes, PA seo I razmislio, sa 11 godina, pao izgubio dvojku, sa 1,4 aterirao na led u Hali pionir, slomio keca, sa 17 tresnuo na platou sa rolsua, sav se ukocio, posledice vuce I Dan danas, Ali gura. Odrastao tata, sada raste Vanja, a tata sa njom. Trebaju nam, samo celicni nervi I ljubav. Brine me ono SAMO